Jubilarni 25. studijski album sa 83 godina života, koliko će uskoro imati Mick Jagger i Keith Richards, ne mogu objaviti mnogi. Stoga je najnovija epizoda u kotrljanju Rolling Stonesa još jedan dokaz izdržljivosti koju nitko realan nije mogao predvidjeti niti prije dvadesetak godina, a kamoli 1962. kad su započeli kotrljanje. Pogled u nastajanje novog albuma "Foreign Tongues", koji će biti objavljen 10. srpnja, omogućio je Universal Croatia s materijalima koji iz prve ruke dokumentiraju proces nastanka i pojašnjavaju kako su Jagger, Richards i Wood sa suradnicima radili na albumu.
Plan Rolling Stonesa nakon Grammyjem nagrađenog albuma "Hackney Diamonds" iz 2023. - prvog nakon 18 godina od "A Bigger Bang" iz 2005. - bio je iskoristiti energiju i novopronađenu disciplinu tog albuma te ih pretočiti u nasljednika samo tri godine kasnije. "Foreign Tongues" je rezultat toga, 64 godine nakon početka karijere grupe. Ako je njegova početna točka bila zaliha neiskorištenog materijala s prethodnog albuma, oživio je tijekom produktivnog mjeseca rada u studijima Metropolis u zapadnom Londonu, gdje su nastajale nove pjesme.
Hrvoje Horvat među prvima je poslušao novi album Stonesa koji tek izlazi: Drže se kao Kip slobode o kojem pjevaju
"Kad smo radili 'Hackney Diamonds', imali smo puno materijala, što se ponekad dogodi, a ponekad ne", kaže Mick Jagger, sjedeći u uredu menadžmenta Stonesa u Londonu. "Gledao sam 'Black and Blue' kad je nedavno ponovno objavljen i na cijelom albumu bilo je osam pjesama. Ali na 'Hackney Diamonds' rekli smo: 'Gledaj, možemo staviti samo određeni broj pjesama na njega, a druge ćemo sačuvati. Napravit ćemo još jedan album.' Dakle, već smo planirali napraviti sljedeći, a neke od pjesama na ovom albumu potječu s tih snimanja, ali ne baš mnogo njih. Vodili smo tu raspravu, jer su pjesme bile predobre da ih stavimo na policu. Onda smo počeli planirati ovo i završili smo s još više pjesama."
Keith Richards uvijek je bio zadivljen onime što se može dogoditi kada se grupa okupi. "Stvaraš glazbu, učiš kako to raditi i sviraš s najboljima", kaže. "Sve dok sviraš s ljudima s kojima si sretan, nikad ne znaš što će ispasti. Kad sam prvi put slušao ove pjesme, rekao bih: 'Ne znam je li ovo album ili nije', a onda, kako se sve slagalo, rekao sam: 'Da, dovraga, jest.' Postoji kontinuitet s 'Hackney Diamonds'. Moramo vidjeti kamo će ovo dalje otići."
Čak i prije singla "In The Stars", prvi okus novog albuma došao je (pod imenom Cockroachesa, pseudonima koji su Stonesi u prošlosti koristili za tajne klupske nastupe) u blues pjesmi "Rough and Twisted". Ronnie Wood kaže: "Volim blueserski osjećaj te pjesme, jer odatle je ovaj bend potekao i nikad ne želimo izgubiti tu bit. Čak i dok sam bio samo obožavatelj, nitko drugi u Britaniji nije uhvatio duh američkog bluesa na način na koji su to učinili Stonesi."
Jagger priznaje da su nova snimanja bila nastavak stava "možemo mi to", s prethodnog albuma, kao i činjenice da ograničeni rok za rad na albumu čini čuda za koncentraciju. "Ljudi su uživali radeći to", kaže. "Mogli su vidjeti da proces zapravo i nije tako loš. Mislim, u starim, davnim danima provodili bismo mjesece u studiju. Ovaj put, isto kao i za prošli album, rekao sam producentu Andrewu Wattu: 'Koliko dugo će cijeli bend biti u studiju? U redu, tri tjedna, tri i pol tjedna. Ne treba nam više od toga, ako radimo dvije ili tri pjesme dnevno.' To je samo drugačiji način rada, učinkovitiji je."
"Imao sam dosta organizacijskih razgovora s Andyjem", nastavlja Jagger, "tako da smo svi znali što radimo. Ali bit svega je da radiš prilično brzo. Ne zadržavaš se, a stvari uvijek možeš popraviti kasnije. Želiš završiti posao u studiju prije nego što ljudima postane dosadno, prije nego što imaju previše vremena brinuti se misle li da bi trebalo biti ovako, onako ili drukčije. Uvijek se možeš vratiti i napraviti to neki drugi dan, što smo, naravno, i učinili. Uobičajena stvar kod snimanja. Dakle, zapravo je prilično lako za ovo napraviti. Mislim, u tom trenutku je bilo vrlo intenzivno, ali intenzivno je samo kratko vrijeme."
Newyorčanin Watt ponovno je bio za produkcijskim kormilom, ujedno potpisujući koautorstvo dvije pjesme, "Side Effects" i "Back In Your Life", te svirajući brojne instrumente uključujući gitare, sintisajzere i udaraljke. "On zna kako natjerati nekoliko starih tipova da dignu stražnjice i kažu 'Hajde, probajmo'", pojašnjava Richards. "Drugim riječima, sjajan je motivator. Ne pušta te s udice kad te jednom uhvati. Doduše, ni ja ne puštam njega, ali imamo vraški dobar radni odnos." "Osjećam se vrlo ugodno radeći s njim, jer poznajem njegovu metodologiju", kaže Jagger. "Mislim, već sam je poznavao, ali nisam znao hoće li ovaj način rada u studiju biti dobar za nas. Ali rezultati su tu. Mislim da bend i glazbenici, tko god je s nama radio na tome, vide rezultate."
Ronnie Wood dodaje da je "Andrew zapovijedao još više nego na prošlom albumu. Isto kao i prošli put, pun je energije, pun samopouzdanja. Sada se svi bolje poznajemo pa se činilo da je sve teklo još glađe. Sjajan je, jer je i glazbenik, a puno svira na albumu, pa je pomalo poput Jimmyja Millera s kojim su Stonesi davno radili." Spominjanje pokojnog Millera, kojeg Stonesi i njihovi poklonici iznimno cijene zbog njegove uloge u produkciji klasičnih albuma benda iz razdoblja 1968.-1973., izravno se povezuje s jednim od najistaknutijih suradnika na "Foreign Tongues". Njihov gotovo suvremenik, veliki Steve Winwood, koji je također radio s Millerom, svira Rhodes, orgulje i klavir na devet pjesama albuma.
Richards kaže: "Stevieja sam prvi put upoznao, mislim da je imao 15 godina, blizu Nottingham Odeona. Imao je ogroman hit sa Spencer Davis Group, 'I'm A Man", i bio je gore na pozornici i svirao. Mislio sam da su te ploče sjajne, a također, tko ih je producirao? Jimmy Miller. Postoji smiješan obrat i poveznica u tome da se ponovno sretnem sa Steviejem, a obojica smo bili proizvodi starog Jimmyja."
Wood dodaje: "Stevie je sjajan. Samo se nastavljao pojavljivati u studiju. Sjećaš se kad se prvi put pojavio, Amerika je imala Little Stevie Wondera, a mi smo imali Little Stevieja Winwooda. I ja sam tada tek počinjao s bendovima. Smijali smo se tome kako smo bili najmlađi klinci uokolo, jer mislim da je on imao oko 15 godina kad je počeo sa Spencer Davisom, a ja 17 s Birdsima. Ali kad je došao svirati na ovim novim pjesmama, rekao je da je to bila najbolja atmosfera u bendu koju je ikad vidio".
Mick Jagger (82) s 44 godine mlađom zaručnicom ukrao show: Svi su gledali samo u njezinu haljinu
Nove pjesme uključuju i "Covered In You", s bas dionicom Paula McCartneyja, na njegovom drugom uzastopnom albumu Stonesa i s istog snimanja koja je proizvela pjesmu "Bite My Head Off" s prošlog albuma "Hackney Diamonds", "Back In Your Life" za koju je Wood odsvirao epski solo kanalizirajući emocije koje je osjećao zbog tada nedavne smrti Briana Wilsona i Slyja Stonea; te gotovo pankersku, režeću "Hit Me In The Head", s užarenom bubnjarskom dionicom nikog drugog nego Charlieja Wattsa.
"To je bilo sa snimanja koju smo imali u Los Angelesu, dok smo još radili s producentom Donom Wasom", pojašnjava Jagger, "na kojem je napravljena i pjesma sa 'Hackney Diamonds', također s Wattsom na bubnjevima, 'Mess It Up'". Ronnie Wood dodaje da je Andrew Watt malo dotjerao Charliejeve bubnjeve, tako da se uklapa uz dionice Stevea Jordana, bubnjanje koji je zamijenio Wattsa nakon smrti. "Kad jednom postaviš tempo, to je najvažnije, a Steve je potpuno unutra. Namještamo jedra, da tako kažem, i plutamo dalje".
Okupljanje jezgre današnjeg koncertnog benda u studiju bilo je od presudne važnosti za Richardsa: "Imati Stevea Jordana i basista Darryla Jonesa ponovno na snimci s Rolling Stonesima je sjajno, jer Darryl nije bio na 'Hackney Diamonds', već je bio zauzet dogovorenim obavezama (Darryl Jones tada je nastupio u Tvornici kulture u sklopu Zagreb Jazz Festivala, op.a.). Ubacivali smo svakoga tko je mogao svirati bas, tako da sam bio vrlo sretan što smo na ovom albumu imali svoju ritam sekciju s nama u studiju."
Kako bi se pridružili dugom popisu obrada, tu je i počast Amy Winehouse. "You Know I'm No Good" savršeno im pristaje, a Jaggerova usna harmonika gotovo je vodeći instrument. "Na neki čudan način, ta pjesma nas je trebala sresti", razmišlja Richards. "Uvijek sam mislio 'Pa, sigurno ću je sresti negdje putem'. Nekako očekuješ da se stvari dogode. Pomislio sam, prošlo je dosta vremena otkako smo napravili obradu, a ako ćemo snimiti još jednu tuđu pjesmu, Amyjina je ta'". Je li "Foreign Tongues" samo nastavak "Hackney Diamonds" ili nešto bolje? Richards zna odgovor. "Moram reći obje te riječi, i nastavak i bolje. Možda zato što smo Andrew i mi naučili bolje surađivati, ali pomisliš, 'ako je prvi bio prilično dobar, onda ga moraš nadmašiti'".
Otvori KEKS Pay
Fasciniran sam. Divim se ljudima koji rade ono što vole, i ne pomišljaju na mirovinu. Oni se sigurno ne vesele petku, i ne proklinju ponedjeljak.