Mehmet Günsür: Svaki muškarac zavidi Sulejmanu na haremu
Glumcu koji je utjelovio mladog princa sadašnjost je puno draža od vremena u kojemu su postojali haremi. U doba slavnog osvajača vratio bi se tek na koji tjedan jer smatra da to okruženje nije bilo zdravo
Komentari 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Na prvi pogled, imati harem od nekoliko desetaka ili stotina žena čiji je jedina svrha postojanja zadovoljiti gospodara izgleda jako primamljivo. Međutim, to baš i nije tako privlačna ideja. Jer, imati harem je prvenstveno stvar prestiža, izraz bogatstva, moći i društvenog statusa. Imati harem otprilike je isto kao i posjedovati neprocjenjivo vrijednu zbirku umjetnina, pun podrum arhivskih pića, ili kolekciju najskupljih automobila. Sve te stvari moraju se čuvati u strogo čuvanim objektima, pod strogo određenim uvjetima, i u njihovo čuvanje i održavanje mora se mnogo ulagati. O pravom životu u haremima se ne zna mnogo. Ne znam na temelju čega je scenaristica serije stvarala tu mrežu odnosa, ali pretpostavljam da je veliki dio izmišljen jer život u sultanovom haremu morao je biti apsolutna tajna o kojoj vanjski svijet nije smio ništa znati. Žene u haremu bile su sultanovo osobno vlasništvo. Kakva je samo atmosfera morala vladati na mjestu gdje žive stotine žena čiji status ovisi o tome hoće li se ili neće svidjeti vlasniku harema? Kakve su se samo spletke i nadmetanja mogle odigravati? Kakvo je to silno leglo korupcije moglo biti? Harem? Ne, hvala!