Nakon što je prije jedanaest godina oduševio zagrebačku publiku nastupom u Laubi, britanska glazbena ikona Marc Almond večeras održava koncert u Tvornici kulture. Dugoočekivani povratak legendarnog umjetnika izazvao je val nostalgije, ali i uzbuđenja, jer će njegov nastup donijeti presjek impresivne karijere – od Soft Cell klasika do antologijskih solo pjesama. S legendarnim britanskim ujetnikom razgovarali smo prije koncerta u Tvornici. “S posebnim uzbuđenjem vraćam se u Zagreb”, kaže Almond najavljujući večerašnji koncert. “To će biti koncert koji obuhvaća pjesme iz svih 45 godina mog rada, i Soft Cell klasike i solo pjesme. Nevjerojatan je osjećaj izgovoriti to! Bit će to emotivna večer i jedva čekam ponovo osjetiti energiju hrvatske publike.”
Rođen 1957. godine u Southportu, Marc Almond od najranijih je dana pokazivao sklonost prema teatralnosti i umjetničkom izražavanju. Odrastao u Velikoj Britaniji sedamdesetih, u vrijeme glam rock revolucije i društvenih promjena, Almond je kao tinejdžer pronašao nadahnuće u likovima poput Davida Bowieja i Marca Bolana – umjetnicima koji su rušili rodne stereotipe i spajali vizualno, glazbeno i emocionalno u neponovljivi performans.
Tijekom studija umjetnosti na Leeds Polytechnic upoznao je Davida Balla, s kojim je 1979. osnovao duo Soft Cell. Njihova kombinacija elektronike, pop senzibiliteta i mračne senzualnosti ubrzo ih je izdvojila iz post-punk scene. Godine 1981. izdali su pjesmu “Tainted Love”, obradu stare soul skladbe koja je postala jedan od najuspješnijih singlova u povijesti britanskog popa. Soft Cell su u kratkom razdoblju stvorili niz kultnih pjesama poput „Bedsitter“, „Say Hello, Wave Goodbye“ i „Torch“, koje su oblikovale rani synth-pop i redefinirale tugu, erotiku i urbano otuđenje. Kada se bend 1984. razišao, Almond je započeo iznimno plodnu solo karijeru, nastavljajući istraživati granice glazbenog izraza. Kao solo izvođač, nikada nije pristajao na jedno lice – od pop uspjeha i suradnje s Geneom Pitneyjem na globalnom hitu „Something’s Gotten Hold of My Heart“, preko šansone i kabareta, pa sve do ruskih romansi i suradnji s orkestrima – Almond je uvijek iznova dokazivao svoju sposobnost transformacije. Objavio je više od dvadeset studijskih albuma i ostao vjeran temama outsiderstva, identiteta, ljubavi i potrage za smislom. Kao otvoreno queer umjetnik, Almond je svojim radom snažno utjecao na generacije glazbenika i publike, postavši simbol autentičnosti i slobode izraza.
“Sjećam se koliko je grad lijep i koliko su ljudi topli”, prisjetio se Almond dojmova s prethodnog zagrebačkog nastupa. “Bilo mi je iskreno drago vratiti se – osjećaj je kao da se vraćam starom prijatelju.” Kad se prisjeća trenutka koji je promijenio njegov život, Almond se nasmijao: “Živio sam u malom stanu u Leedsu kad sam primio poziv da nastupim u Top of the Pops s pjesmom Tainted Love. Nakon toga ništa više nije bilo isto.”
O post-punk vremenu u kojem je Soft Cell stasao, Almond govori otvoreno: “Bila je to pobuna, frustracija i dosada. Politika osamdesetih s Margaret Thatcher bila je turobna – za studente jako mračno razdoblje. Mislim da je ta tjeskoba potaknula našu kreativnost.” U tom duhu rođena je estetika koja i danas definira njegov izraz, svijet outsidera, noćnog života i kontrasta između nježnosti i tame. “Sve proizlazi iz tadašnjeg osjećaja potlačenosti, homofobije i rasizma. Glazba mi je bila način da sve to odbacim, pronađem prostor gdje mogu slobodno izraziti što osjećam”, dodao je.
Na pitanje je li znao da će “Tainted Love” postati toliko velika, odgovorio je iskreno: “Naravno da nismo. Kako bismo mogli znati? Možda je to samo savršena troipominutna pop pjesma o propaloj vezi. Uspjeh ovisi o trenutku, modi, raspoloženju ljudi.”
Priznaje i da mu je s godinama odnos prema pjesmi evoluirao: “U jednom razdoblju mi je dosadila, pa sam je opet zavolio. Danas je volim izvoditi jer sam svjestan koliko mi je ta pjesma dala.” Posebno se prisjeća suradnje s pokojnim Geneom Pitneyjem. “Bio je divan, ljubazan i nevjerojatno profesionalan. I, naravno, legenda. Puno sam naučio od njega o disciplini i ljubavi prema glazbi.”
U Almondovu katalogu često nalazimo motive ranjivosti i emocionalnih krajnosti. “Sva umjetnost je terapija”, kaže. “Kreativnost uvijek dolazi iz doze nesreće, iz nečeg što nedostaje, što te tjera da stvaraš.”
Dugo je živio u Moskvi i surađivao s ruskim glazbenicima, pa ga ne ostavlja ravnodušnim trenutna situacija. “Srce mi puca. Imam drage prijatelje u Rusiji koji ne mogu otići, zatočeni su u tom beskrajnom i besmislenom ratu. Neću se vraćati dok se nešto ne promijeni. Ukrajinu moramo podržati – oni brane i svoju zemlju, i Europu.” I nakon više od četrdeset godina na sceni, Almond ne gubi entuzijazam za turneje. “Još uvijek me uzbuđuje izlazak na pozornicu. To što mogu uživo pozdraviti publiku, zahvaliti se svima koji su uz mene desetljećima, to je sama bit onoga zašto glazba ima smisla",zaključio je Almond.
Otvori KEKS Pay
