Za neke ljude vam se čini da su uvijek tu i da nikada neće otići, a jedan od njih bio je i Stjepan Jimmy Stanić. Jimmy je doista oduvijek bio tu, od samih početaka domaće estrade, a prije pet godina objavio je povratnički album znakovitog naziva "91+".
Što je bio ne samo trijumf izdržljivosti u maratonu po domaćoj estradi, nego i podsjećanje na neke svijetle tradicije domaće scene. Jimmy Stanić karijeru je započeo pod utjecajem američkog jazza, kojeg je pedesetih godina 20. stoljeća bilo još teže promovirati nego danas. Nekoliko puta gledao sam ga na koncertima zadnjih godina, i upravo su ta scenska uprizorenja pokazala da prvaci scenskog zanata ne zaboravljaju ono što su davno naučili i da pred rasprodanim auditorijima još uvijek drže "komandu" u svojim rukama, tj. glasovima.
Bilo mi je zanimljivo kad sam ga pred par godine gledao u krcatoj Močvari, gdje je u rasprodanoj dvorani oko tristotinjak ljudi - na parketu su bili razmješteni stolci, inače bi ih bilo i više - uživalo u sjajnom nastupu. Ono što je bilo najbolje, činjenica je da se radilo o publici u dvadesetim godinama, tri puta mlađima od Jimmyja Stanića, čije su reakcije na njegov program, svirku, pjevanje i konferanse uživo potvrđivale da je Stanić zapravo bio vječni mladić, u skladu čak i s današnjom mlađarijom koja je u njega gledala s poštovanjem i zanimanjem. I, nota bene, znala sve njegove hitove, a duhovite monologe između pjesama doživljavala kao News Bar.
Takav je bio "Jimmy kabare", program "ozbiljnog zabavljača", kultni spoj scensko-glazbenog udara Stanića, inače i jazz kontrabasista, koji je odavno prenio talk-show/stand up format nastupa kod nas. Jednom mi je na pitanje od kuda mu volja i energija odgovorio; "A čujte, ja tu ne mogu ništa pomoći, ja kad čujem sebe kak' pjevam, onda mi to daje elana i volju. Jer kad čujem neke druge tam' kak' pjevaju, onda potonem. Pa mi to daje impuls da malo pokažem kako to treba raditi". Jimmy Stanić bio je scenski maher svjetskog ranga, odgojen na ponajboljim tradicijama tog istog show-programa, pa su Broadway, Nashville i Vlaška ulica rijetko kad bili toliko blizu kao u njegovom slučaju. Znate li još nekoga tko je s 95 godina života napunio Tvornicu i Vintage Industrial Bar? I da mu na koncerte redovito dolazi mlađa, šmekerska publika sklona inventivnoj zabavi i pravom rerro-swingu, s bogatim naslagama duhovitih monologa koji su ironijom i duhovitošću uvijek bi korak ispred i uvijek kontra uvriježenih pravila postanka i opstanka na domaćoj sceni.
Stjepan Jimmy Stanić 29. siječnja proslavio je 97 rođendan, a ovom prilikom treba dodati i da je Willie Nelson, koji je još uvijek aktivan i godišnje objavi bar jedna album, četiri godine mlađi od njega. Prije nekoliko godina pisao sam da su Stjepan Jimmy Stanić i Drago Diklić počeli raditi prije Boba Dylana, prije Paula McCartneya i Beatlesa, prije Rolling Stonesa i svih onih koje mediji slave kao najtrajnije zvijezde glazbenog neba. Pa se ta tvrdnja nekoliko puta ponovila u domaćem medijskom prostoru s naslovima tipa "popeo se na pozornicu prije Beatlesa i Stonesa", što je i dobro. Jer, trebamo biti svjesni da su neki prvotimci domaće estrade, koji na početku karijere u uvjetima uštogljene domaće scene pedesetih i šezdesetih nisu nimalo djelovali kao pobjednici na kraju utrke, danas pokazuju izdržljivost kakva je kolege davno napustila.
Jimmy Stanić postao je kult, a mnogi su pomalo svjesni i o koliko se značajnoj kulturnoj figuri radilo; čovjeku koji je jazz-swing predstavio kao atraktivnu nišu, a svoj neuobičajeni šoumenski pristup doveo do razine samostojeće i sasvim prepoznatljive scenske atrakcije. Ta karijera Stjepana Jimmy Stanića smještala ga je na poziciju najstarijeg i najtrajnijeg aktivnog glazbenika u svijetu. Kod Stanića zaista niste primjećivali znakove posustajanja.. Kad ste ga vidjeli na pozornici s par metara daljine, s duhovitim monolozima između pjesama, uvijek bi mu dali barem trećinu godina manje. Inače i jazz kontrabasist, sa Scharf Club Swing Quintetom nastupao je i na jazz koncertima. Koji puta su iz zezanja znali najavljivati koncerte kao Jimmy i Sexy Boysi, ali Stanić mi je u intervjuu govorio, "to su isti dečki, nema seksa, molim vas nemojte to napisati".
VEZANI ČLANCI
Pripadao je skupini "čudnih" glazbenika koji nisu imali videospotova, niti nagrada, Prije nekoliko godina za program CMC televizije s Barbarom ekspresno je snimio nekoliko pjesma u njihovom televizijskom studiju, da ima bar par video snimaka. Kasnije su mi iz Croatia Recordsa rekli da uopće nije htio probati, sve je snimio iz prve. "Čujte, to smo mi već sve svirali i znamo to", komentirao mi je kasnije, "kaj bi trebali probati?".
Prije par godina Jimmy Stanić, Tereza Kesovija i Drago Diklić u Vatroslavu Lisinskom primili su priznanja za životno djelo "Nova ploča" Hrvatske diskografske udruge za izuzetan doprinos glazbenoj kulturi. Njihova trajnost za domaći kulturni prostor neprocjenjiva je, a bitna je tu bila i nevjerojatna fizička otpornost na sve nedaće s kojima se susretao inteligentniji i ambiciozniji dio domaće glazbene scene, i tako desetljećima. Proći kroz sve to a ostati neokrhnut, činilo se zamalo pa protuprirodnim činom.
Dobitnik Porina za životno djelo, Jimmy Stanić do kraja je radio aktivno i atraktivno, zbog čega mu dvorane i jesu bile pune. Nagrade nije dobivao nikada, čak niti one festivalske, pa mu je ova za životno djelo došla kao sveobuhvatna potvrda nedvojbenih zasluga. Ali Jimmyju Staniću nagrade nisu ni trebale, on sam bio je nagrada svojoj publici, a to je vjerojatno najveća nagrada koju netko može dočekati.
Otvori KEKS Pay
