Ususret Zlatnom globusu, za koji su nominacije objavljene na početku ovog tjedna, razgovarali smo s hrvatskim redateljem s hollywoodskom adresom Sergiom Mimicom Gezzanom. Njegova mini serija “Stupovi Zemlje” ima tri nominacije – za najbolju mini seriju te najbolju mušku i žensku ulogu u mini seriji ili televizijskom filmu.
Povod su tri nominacije za Zlatni globus serije “Stupovi zemlje”, pa ću vas najprije upitati što vam one znače. Što će vam, po vašemu mišljenju, donijeti nominacije, a što same nagrade ako ih serija osvoji?
– Nominacije za Zlatni globus od golemog su značenja za mini seriju “Stupovi zemlje”, kao i za mene osobno jer se njima mini serija svrstava u sam vrh ovogodišnje filmsko-televizijske proizvodnje, i to u uvjetima najkvalitetnije konkurencije. “Stupovi” su već do sada doživjeli značajan uspjeh kod publike i kritike u mnogim zemljama, a ovo im daje nov poticaj i stvara dodatni interes kod svjetskog gledateljstva. Razumljivo, bilo bi divno kada bi i u finalnom glasanju “Stupovi” uspjeli, ali sve su ovogodišnje nominirane serije i filmovi izvrsni i svaki od njih zaslužuje priznanje. Uopće se neću loše osjećati ako ne dobijem nagradu jer je i sama nominacija prvorazredan uspjeh. A nadam se da će mi ove nominacije kao redatelju na neko vrijeme u hollywoodskim krugovima omogućiti bolji pristup zanimljivijim dramskim tekstovima i projektima.
Iza vas su značajni projekti na kojima ste radili s drugim redateljima, primjerice sa Stevenom Spielbergom, no “Stupovi zemlje”, vaš samostalni uradak, mogli bi se nazvati vrhuncem vaše karijere. Što vas je privuklo tom scenariju?
– Već pri prvom čitanju izvrsnog Follettova romana i početne verzije scenarija, odmah mi je postalo jasno da mi moje europsko podrijetlo i školovanje omogućuje zanimljiv i svjež redateljski pogled na srednjovjekovnu prošlost. S druge pak strane, dugogodišnje iskustvo u velikim hollywoodskim filmskim produkcijama, a posebno u radu na Spielbergovim filmovima, pružilo mi je nužnu sigurnost da se u tako zahtjevnom projektu neću izgubiti. Mnogo toga me privuklo “Stupovima”. Izvrsna tema, velik osmosatni format koji omogućuje slojevitu naraciju te iznimno kvalitetna produkcijska kuća Ridleyja i Tonyja Scotta.
Rekli ste da volite rekonstruirati svjetove koji više ne postoje. Imate li viziju u koji biste se od njih željeli vratiti u sljedećem projektu? Hoće li to biti prošlost ili ćete možda ponovno koketirati sa znanstvenom fantastikom?
– U pravu ste. Kao i mnogi današnji gledatelji, volim uranjati ili biti uvučen u filmske svjetove kojih ili više nema ili ih još nije ni bilo. U svima nama postoji prirođena želja za nekom drugom stvarnošću i putovanjima, kako prostorom tako i vremenom. Za mene je bitno da svaki svijet koji stvaram djeluje potpuno uvjerljivo i opipljivo, radilo se tu o poznatoj nam prošlosti ili izmišljenoj budućnosti. Čak i kod suvremenih tema koje, usput rečeno, također smatram jako interesantnim sklon sam naturalizmu. To kod gledatelja stvara osjećaj prepoznatljivosti i pripadnosti i omogućuje intenzivnije iskustvo gledanja. Zato ne biram projekte po žanrovima, nego po uvjerljivosti priče i likova koji mi se nude.
S kojim biste glumcima (hrvatskim ili inozemnim) voljeli raditi u budućnosti?
– Vjerojatno upravo s mnogima od imena koja i vaši čitatelji cijene i vole. Na kraju krajeva, i ja sam zapravo gledatelj i dio publike. A razumljivo, što su bolji glumci, to je posao režije zanimljiviji. Najčešće se želje za specifičnim glumcem ili glumicom pojavljuju pri čitanju neke dobre knjige ili kvalitetnog dramskog teksta. Tada mi se događa da poželim vidjeti nekog dobrog glumca u danoj ulozi. Ali realnost me uči da se u tome suzdržavam jer treba biti otvoren prema svim glumačkim kombinacijama. Stvaranje filma dinamičan je proces i zahtijeva visok stupanj prilagodljivosti.
Radili ste s velikanima Spielbergom i, evo sada, s Ridleyjem Scottom. Kakvi su suradnici?
– Kao i svi visoki profesionalci, obojica su iznimno zahtjevni, ali i egzaktni. Zapravo, kao i u svakom drugom zanimanju, tako i na filmu, mnogo je lakše raditi s ljudima koji znaju sve o svom poslu, a često i o poslu onih koji ih okružuju. U takvim situacijama nema mjesta nervozi i nesigurnosti. Sve se događa inspirirano visokom kreativnom energijom i velikim iskustvom. Međusobni su dogovori kratki i precizni. Ja taj proces često uspoređujem s koordiniranom sportskom igrom u rukama visokokvalitetnog tima. Pogreške i zabušavanja ne toleriraju se, ali zato kad sve ide kako treba, rad može biti jako zahvalan.
U Hrvatskoj ste poznati kao prvi domaći redatelj koji je uspio u Hollywoodu. Osjećate li zbog toga ponos?
– Da. Posebno mi je drago što sam svoju karijeru započeo u Zagrebu gdje je u to vrijeme bilo mnogo iznimno kvalitetnih filmskih ljudi. Radilo se u uvjetima koji nisu uvijek bili jednostavni, ali je suradnja zračila velikim entuzijazmom i to iskustvo kasnije mi je mnogo pomoglo.
Jeste li se ikad našli u neugodnoj poziciji da vas je netko od hrvatskih glumaca, zbog podrijetla, molio za uslugu?
– Nije mi se takvo što dogodilo ni s jednim glumcem u svijetu. Pravi glumci znaju da podjele uloga nemaju veze s uslugama. Odabir glumaca jedna je od najosjetljivijih i najvažnih redateljskih odluka koja mora ostati isključivo podređena kreativnim i produkcijskim kriterijima. Cijenim mnoge hrvatske glumce i želio bih jednog dana s njima raditi.
