Odlično pjevate, pokazali ste i da super plešete, jeste li iznimka ili svi u obitelji Batelić imaju te talente?
– Sestra moje mame Ingrid obožavala je ples, ali nikad nije imala mogućnosti školovati se i ostvariti tu želju, tako da sad to proživljava kroz moje sudjelovanje u “Plesu sa zvijezdama”. Tata mi je jako muzikalan, svira nekoliko instrumenata i uvijek će u društvu prvi uzeti gitaru i zabaviti ekipu. Stoga smo ja i moj tri godine mlađi brat Nikola koji ima svoj bend – na tatu Damira.
Što očekujete od sutrašnjeg finala, bojite li se poraza?
– Porazi su sastavni dio života i ne smijemo ih se bojati nego se kroz njih uzdignuti i potruditi biti bolji. Veseli me sutrašnji finale jer će se opet okupiti svi natjecatelji i drago mi je što sam u finalu s Gordanom Kožuljem jer sam od početka s njim bila super. Bit će mi čudno idući tjedan bez treninga s plesnim partnerom Ištvanom Vargom.
Jesu li vas na početku prepali novinski članci u kojima su vas proglasili favoritkinjom ove sezone?
– Nije bilo lako jer imaš teret na leđima i teško se nositi s tim ako misliš da nisi sposoban za to. Zato sam pokušavala što manje čitati jer nisam prihvatila ponudu s ciljem da pobijedim nego da steknem novo iskustvo.
Nosili ste poprilično izazovne haljinice zbog kojih ste ubrzo dobili nadimak seksi zvijezde. Je li vas to iznenadilo i doživljavate li se uopće tako?
– Iznenadilo me to jer me nitko iz moje okoline ne doživljava takvom i svi će za mene reći “to je smotana Franka koja brzo i puno priča”, ali nikako “to je ona seksi Franka”. Poslije sam shvatila da su to samo plesne haljinice koje nose i klinci koji se bave plesom. Zapravo bilo mi je super što sam svake subote mogla biti netko drugi, od princeze do zavodljive latino djevojke, što privatno nikad nisam bila.
U polufinalu ste imali problem s haljinom koja je zamalo pokazala vaše grudi, je li vam bilo neugodno?
– Zaista mi je bilo grozno jer na probama nije bilo problema s tom haljinom. Čak sam se za neke druge više bojala, ali najmanje za ovu. Problem je bio u tome što smo plesali dva plesa i imali pet minuta za presvlačenje u kojem mi vjerojatno nisu dovoljno stegnuli haljinu. Najviše me povrijedilo što su ljudi poslije govorili da sam to namjerno napravila. Bilo mi je žao što se to dogodilo u slowfoxu koji mi je najdraži ples. Tješi me što se to događa i na najvećim plesačkim prvenstvima.
Kakvi ste bili kao dijete?
– Bila sam užasno živa i znatiželjna, a takva sam i danas. Na svim fotografijama koje imam iz djetinjstva izvodim neke gluposti, na jednoj takvoj sjedim u kanti za smeće s poklopcem na glavi. Možda je svim tim mojim ludostima pridonijelo to što sam kao mala ozlijedila glavu pa se sve malo poremetilo (smijeh).
Koliko ste povezani s mlađim bratom Nikolom i koliko ste slični?
– Povezani smo jako, Nikola je veći emotivac od mene, ja sam pustolov i ne mogu se doma zadržati duže od mjesec dana, a Nikola je dosta povezan sa ‘starcima’. Zapravo sam ja trebala biti dečko, a on djevojka.
Sjećate li se svog prvog nastupa pred publikom?
– Imala sam samo tri godine kad sam s prijateljicom Lanom pjevala u revijalnom programu MIK-a jednu talijansku pjesmu i točno se sjećam kako sam kao pravi profesionalac držala mikrofon u jednoj ruci a drugom sam se držala za uho jer mi je, kao, smetala buka.
Prije dvije godine pobijedili ste u “Showtimeu”. Kad se pogledate onda i sad, što se promijenilo?
- Mijenjamo se svakodnevno, fizički i psihički, no to iskustvo je pozitivno utjecalo na mene mada mi je okrenulo život naglavačke i brže sam odrasla i postala ozbiljnija. Da se nisam prijavila, život bi mi bio dosadniji i žalila bih što nisam pokušala.
Kako se osjećate dok ste na pozornici, daje li vam to osjećaj moći?
– Na pozornici se osjećam kao da sjedim u dnevnom boravku i pijem čaj! Ne daje mi osjećaj moći, ali me ispunjava i čini me zadovoljnom, pjevanje bilo gdje i bilo s kim me hrani.
Tko su vaši prijatelji, osobe kojima se povjeravate?
– To je Aragon kojeg poznam otkad smo nosili pelene, možemo se ne čuti tri mjeseca, ali uvijek ćemo imati o čemu pričati, zatim Stefani s kojom se poznam od osnovne škole, od jednog festivala kada smo si obećale da ćemo zauvijek biti prijateljice, i Foška s kojom nikad, nikad nije dosadno i zato se veselim što za Novu godinu ide sa mnom u Dublin jer znam da nam nikako neće biti dosadno.
Sjećete li se svoje najdraže igračke?
– To je bio Klempo, ogroman crveni plišani pas ispod čijih ušiju sam se uvijek skrivala jer sam mislila kako me on može zaštititi.
Zašto ste jedno vrijeme imali nadimak Krpica?
– Dobila sam ga od frenda nakon što sam se vratila iz Indije gdje sam bila dva mjeseca. Toliko me očarala ta zemlja da sam jedno vrijeme nosila samo dimije i silne marame, totalno sam bila zaluđena njihovim stilom odijevanja pa su me prozvali krpica.
Tko su vam glazbeni uzori?
– Vokalno to su Whitney Houston, Aretha Franklin, Beyonce, Diana Ross, a što se tiče uspjeha to su Michael Jackson, Prince i Madonna. Obožavam Jacksona i bila sam u šoku kad je umro jer sam se osjećala kao da sam ga zapostavila zato što ga nisam dugo slušala. Kako sam u vrijeme njegove smrti bila u Londonu, išla sam na sve njegove mjuzikle i povorke koje su organizirane njemu u čast. Zato mi je bilo drago kad smo Ištvan i ja plesali na njegovu glazbu jer onda sam ja njemu pokazivala kako bismo mogli izvesti neke korake.
Volite putovati, sjećate li se svog najdražeg i najluđeg putovanja?
– Svako putovanje je doživljaj. Indija me totalno promijenila jer sam tek tamo shvatila u kakvoj neimaštini zbilja žive. Svako putovanje u London je doživljaj jer se tamo osjećam kao doma i tamo me uvijek puca kreativnost za pisanje pjesama i odijevanje, tamo imam i više volje za učenje. To je grad bez granica u kojem ću sigurno jednog dana živjeti. Najluđe putovanje bilo je u Tunis za Novu godinu koju sam provela ispod stola jer sam u jednom trenutku ostala sama okružena Arapima koji su me nešto ispitivali i prepala sam se jer nisam znala što od mene traže i tako sam ponoć dočekala pod stolom.
Zid vaše sobe oblijepljen je posterima Baracka Obame. Zašto baš on?
– Moj zid ogledalo je moje osobnosti na kojem se nalaze karte iz muzeja, razglednice i čestitke i Barack Obama. On me fascinira jer je kao mulat radom, željom i voljom postigao to što sad ima. Čak imam i jednu figuru – igračku Baracka – koja kada ju stisnete počne govoriti jedan Barackov govor koji, naravno, znam napamet.
Osim Obame i Johnnyja Deppa, kakvi vas dečki privlače?
– Obama nije netko tko me privlači. Privlače me dečki koji se znaju zabavljati i nisu uštogljeni, dečki koji vole putovati, avanturisti su i umjetničke duše, ali možda se dogodi da se zaljubim u nekog tko ne odgovara tom opisu.
Jeste li zaljubljeni, imate li dečka?
– U svemu ću se uvijek snaći, ali u ljubavi nikako da mi krene. Jednostavno nemam moć uspješno se zaljubiti, nemam ni želje imati ozbiljnu vezu.
Biste li mogli biti s muškarcem koji je desetak godina stariji od vas?
– Nije mi se nikad upucavao stariji lik, ali mislim da su godine relativan pojam i ne bi mi bilo čudno da se to dogodi. Jer djevojke znaju biti mnogo zrelije od svojih vršnjaka i nije čudno ako se zaljube u starije muškarce.
Jesu li tračevi o vezi sa Sašom Mačekom iz Voodoo Lizardsa bili samo tračevi ili ima nešto istine u tome?
– Mi smo obiteljski frendovi. Kad je Saša bio u Americi stalno sam ga silila da mi kupi nešto o Baracku i jednom prilikom stavio mi je jedan link o Obami na Facebook. To je skužio netko od novinara i odmah smo postali dečko i cura. Zar nitko više ne vjeruje da postoje muško-ženska prijateljstva? Ja vjerujem i Saša mi je samo dobar prijatelj, a mediji mi uporno žele pod svaku cijenu pronaći dečka.
Je li vam se kad dogodilo da ste online upoznali nekoga tko vam se sviđa i u koga ste se poslije zaljubili?
– Nije, jer ne koristim Facebook da bih upoznala ljude koje ne znam. Skype i Facebook mi služe kako bih održala kontakt s rođacima i prijateljima koji žive na drugim kontinentima. U Keniji imam frenda s kojim se čujem preko Skypea već šest godina, ali još se nikad nismo fizički sreli.
Jeste li se ikad osramotili pred dečkom koji vam se sviđa?
– Takve stvari su mi se događale u osnovnoj školi. Sjećam se kako smo frendica i ja bile zaljubljene u istog dečka i ona me osramotila pred njim. Dan prije sam prespavala kod nje, i na odmoru pred školom ispred tog dečka mi je izvadila moje prljave čarape i mašući njima pred nosom tog dečka rekla: “Nemoj ovo zaboraviti”. Tada mi je to bilo strašno.
Božić je za tjedan dana, jeste li kao mali vjerovali da Djed Mraz postoji?
– Ja i danas vjerujem da on postoji! Baš nedavno sam našla pismo Djedu koje sam pisala u vrtiću u kojem sam napisala: Ja sam Franka i mogu li dobiti barbiku na špagici koja se vrti i whiskas za svoju macu? Drago mi je što su Amerikanci izmislili Djedicu jer me on jako uveseljava.
Uključili ste se u akcije društva za zaštitu životinja, koliko vas ljuti nemar prema životinjama i okolišu?
– Jako me ljuti nemar prema okolišu, trudim se paziti, ali priznajem, ne trudim se dovoljno. Životinje obožavam, imala sam mačke, ribice, papige, kornjače. Žao mi je životinja koje ljudi ostavljaju i rado bih otvorila azil za životinje.
Da možete birati, koja biste životinja bili?
– Ne bih bila pas ili mačka jer bih onda trebala imati vlasnika a to mi se ne sviđa. Zato bih rado bila ptica, i to ona koja bi živjela u prašumi.
Kajkavče, ne seri. Tko si ti? Nostradamus novi?