Dušan Bućan: Kad sam prvi put imao svoj komad zemlje, znao sam da nikada više neću biti gladan

Ljepota kazališta je u prihvaćanju iluzije. Ja kao glumac dajem nešto, ljudi u publici to primaju, vrate mi, da bih im ja opet mogao to dati. To je krug. I tijekom predstave nerijetko se dogodi ta magija da smo svi tog kruga svjesni. Često s pozornice gledam lica tih ljudi i čudesno je vidjeti da nisu tu, nego u predstavi. Ljudi vole otići u svijet mašte jer su rastrzani između egzistencijalizma i traženja višeg smisla, kaže nam u razgovoru glumac