Svi koji su je poznavali govorili su da je dobra duša zagrebačkih umjetničkih krugova, društvena, vedra, oštroumna i britkog jezika. Sve to i još mnogo više bila je svestrana umjetnica Izabela Šimunović koja nas je prerano napustila 2010. godine nakon duge borbe s opakom bolesti, no njezina ostavština i brojna djela ostaju trajna vrijednost, a njezino ime ne smije biti zaboravljeno.
Izabela Šimunović rođena je 1970. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna te upisala studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Grafiku je 1995. diplomirala u klasi profesora Frane Para, a tijekom obrazovanja bila je na brojnim studijskim putovanjima koja se oblikovala njezino umjetničko izražavanje. Potekla iz umjetničke obitelji, uz oca slikara, majku likovnu kritičarku i djeda pisca i slikara pa njezin umjetnički put kao da je bio zapisan.
DAVOR BRUKETA PIŠE ZA VEČERNJI:
Dugo se borila s opakom bolesti, nikoga nije ostavljala ravnodušnim i njeno ime ne smije biti zaboravljeno

Radovi Izabele Šimunović nalaze se u mnogim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, proputovala je cijeli svijet, neko vrijeme živjela je u Australiji, a potom je vodila i art program kultne gostionice Pod starim krovovima
Znao sam ju prilicno dobro. Bila skroz otkacena a cesto i naporna ali dobra dusa. Ima vec dugo kako je umrla. Nezaborvna duga crvena kosa. Pocivaj u miru