Dikan tužio polubrata i izgubio spor, što će ga stajati 550.000 kn
Na Trgovačkom sudu u Splitu Josip Radeljak je izgubio spor koji je vodio protiv polubrata Željana Radmana. Sporili su se oko vlasništva nad kavanom Semafor i restoranom Pimpinella.
Komentari 7
U svemu ovome najbolji je naslov \"OPALILO GA PO ĐEPU\" Tko ga je to opalio? Da ga nije opalilo DIJETE jer DIJETE JE IMENICA SREDNJEG RODA -NOVINARČIĆU, bar se to mora znati. Opalio ga je sud a ne dijete (Opalila, opalio opalilo)
..ma šta je Riđanu 1/2 mil.kn?..stalno se vrti na nekakvim potpisima,bez svjedoka, bez ovjere,mračan tip,zna jamiti:) i uvjek mu prolazi-ovj puta ne..ali uz naše pravosuđe.. i ako još jedamput tuži...gle, sve je moguće.
Nije mi jasno čemu služi ova fotografija,kakve veze ona ima sa spomenutim poslovnim prostorom osim što pokazuje g.Radeljaka gole trbušine.Nema ni slike g.Radmana niti slike spomenutog prostora.
MA I NIJE TALIJANSKI SLUGAN TOLIKO KRIV ŠTO GA U JAVNOSTI IMA... novinari se tako lektimiraju da su žuti-tisak, skupa s Vlasnicima novina....
Ma jel to onaj bogec što nigdje ne radi,nema gdje živjeti pa se sa Zagrebom spori(o) oko gradskog stana,jer inače spava u Crvenom križu...ma jel to ona dobra duša koja sklapa ugovore o uzdržavanju s mentalno lablnim osobama i brine za njih ...ma jel to onaj playboy koji...ako je onda ga treba osloboditi svih davanja jer čovjek doista nema ništa (prazna imovinska kartica)
Joj, joj pa to je Dikanu sitna lova, prvo-proda gačice kaj je otuđil Vlatkici,drugo tuži onog yebača Fabrizia kaj je rasturil Vlatku (i tako 23 puta u 4 dana) i na kraju proda sva ona krzna kaj je kupil ievo love i za posudit Mamiču da kupimo Mourinja za trenera DINAMA.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Odvjetnički i sudski troškovi 550.000 K?! Radi se o utvrđenju vlasništva, iznos od pola milijuna kuna zaista se čini veoma, veoma pretjeranim. Međutim, ako i jest točan iznos, vjerojatno je da je toj visini pošteno kumovalo hrvatsko sudstvo, koje i i samo zateže i oteže, umjesto da takve slučajeve riješi u dva-tri ročišta. Također, imajmo na umu i ovo: da je rukom pisan darovni ugovor, što li -- ne bi trebalo biti važno je li ovjereno kod bilježnika. Ako se dokaže da je to zaista rukopis darovatelja, zašto to ne bi bio valjan dokument? Uostalom, koliko ima svakojakih \"izvanknjižnih vlasništva\", ljudi dokazuju vlasništvo na temelju raznih prastarih kupoprodajnih ugvoora koji nisu ovjereni ni kod bilježnika ni na općini, kako je to jedno vrijeme bilo. -- A da ne govorimo i o problematičnijim stvarima, pr. o svakojakim upravo smiješnim \"vlasništvima\" nad dijelom otkupljenih stanova -- gdje se otkupljivačima priznaje vlasništvo iako su stanove \"kupili\" od nevlasnika i od neovlaštene pravne osobe. Primjerice, Grad Zagreb prodavao je neke stanove (preko poduzeća GSKG, a tobože u ime jednoga fonda, koji u to vrijeme ionako nije postojao, a i otkad postoji, po zakonu po kojemu je osnovan, uopće nije ovlašten za takve prodaje) iako bi ih mogao prodavati samo u slučaju da su oni, po jednomuj zakonu, postali vlasništvo RH, i da ih je RH prepustlia Gradu Zagrebu. RH nije postala vlasnicom (jer nije ispunila nužne zakonske uvjete za to), Grad Zagreb samovlasno je prodao vjerojatno 10--15 tisuća takvih stanova. Zanimljivo, zar ne? Naravno, ako se radi o nekom računalnom ispisu ispod kojega je samo potpis za koji se tvrdi da je darovateljev, onda je to teža pripovijest. Uopće, kada se radi o darovanjima, oporukama i sl. -- zaista bi bilo dobro da ljudi pišu rukom sve, pa poslije ne bi bilo osporavanja, to jest bilo bi lako dokazivati da je isprava istinita. (U slučaju iz Večernjaka -- to, naravno, ne bi bilo u interesu onoga \"pravoga vlasnika\".)