Ugled u struci i popularnost u javnosti ne jamči našim javnim osobama da su zvijezde i kod kuće. Znaju to jako dobro političar Dražen Budiša i glumac Pero Juričić. Njih dvojica djedovi su istim unucima – šestogodišnjem Bartolu i dvoipolgodišnjoj Bugi - djeci Petre Juričić i Krešimira Budiše.
– Ja sam dida, a Pero je deda – odmah će naziv djeda ispraviti Budiša.
Djeci, slažu se obojica, ne znači puno kad ih ugledaju na televiziji. Budiša je za njih samo dida s Okića. Mala Buga dedu u ulozi korumpiranog gradonačelnika Sinkovića nije ni vidjela. No čim čuje njegov glas u crtiću viče „To je deda!“. Slatka brbljavica mezimica je obje obitelji.
– Dok se ona nije rodila, nismo znali što znači imati curicu, u obitelji smo dobivali samo mušku djecu. Supruga Nada i ja imamo tri sina, pa su od njih došla prvo tri unuka, tek onda Buga i nakon nje najmanji unuk Lovro – govori Budiša.
Neka nosi i namještaj
Ipak, ni kao mezimica, smije se, ne može mu se na glavu popeti. No zato dedi Juričiću može. Baš on je jedno vrijeme bio zadužen za čuvanje, a sada se, govori, malo umorio a došli su i novi poslovi. Buga je porasla, a njemu postalo naporno osam sati dnevno trčati za njom.
– Jednu je noć spavala kod mene i probudila se u četiri ujutro pa smo se igrali do jutra. Za sve što je uzela u ruke pitala je „Slobodno ja to nosim kući?“. Slobodno, odgovarao sam. U pet ujutro dao bih joj da nosi i namještaj, sve samo da mogu spavati – smije se Juričić.
Stariji Bartol oba djeda svaki puta iznenadi riječima, zapažanjima. S dedom provodi dobar dio vremena u kazalištu i potom didi dugo priča o dedinim i ujakovim (Filip Juričić, op. a.) predstavama. Često ih nasmije svojom ozbiljnosti, teškim izrazima za njegovu dob.
– Bartol je bio mali kad je za moj i Filipov stan rekao „vi živite u adekvatnom stanu“. To je bilo vrijeme kad su njegovi roditelji kupovali stan, pa je vjerojatno čuo riječ ‘adekvatan’. Buga svoje zgode nosi iz vrtića. Već s vrata viče bratu „Bartole, dođi, stigla ti je Buga, grli me!“. Njihovi razgovori me vesele. Ponekad im postavljam pitanja samo da čujem što će odgovoriti – govori Juričić.
Budiša pak pamti situaciju kad je Bartol, kao petogodišnjak, prvi puta upotrijebio riječ seks.
– Upitao sam ga „Znaš li ti, Bartole, što je to seks?“ – prisjeća se Budiša.
– Ma, bolje da ti ne govorim! – ozbiljno mu je odgovorio Bartol.
Unuke brani baka
Oba su poznata djeda osjetljivi na unuke, blaži i nježniji nego su bili kao očevi. Popuste im, priznaje Budiša, puno lakše nego nekad svojoj djeci. On se, dodaje, neće miješati u odnose unuka s roditeljima, za to je zadužena njegova supruga.
– Roditelji odgajaju djecu, a ne dida i baka. Prigovorim samo kad nemaju papuče. Ja se ne miješam u odgoj, ali baka nikad nije dala niti na sinove niti na unuke. Ona ih uvijek brani - priznaje.
– Kad se moja kćer Petra počne žaliti da neće jesti, da skaču, divljaju, samo je podsjetim kakva je ona bila. Djeca znaju biti i nervozna i umorna i neraspoložena. I oni imaju svoje loše dane, i za to trebamo imati strpljenja. Dide i dede sada to imaju, za razliku od vremena kad smo podizali svoju djecu. Ne mogu gledati da viču na njih, čak i kad su roditelji u pravu. Upetljam se i ako uspijem ublažiti super, ako ne onda odem doma – priznaje Juričić.
Među dva djeda nema rivalstva niti nadmetanja s kojim će djedom djeca provoditi vikende ili praznike, jer o tome ne odlučuju djedovi i bake, nego djeca.
– Nemamo prava glasa, samo dobijemo instrukcije koji unuk kamo želi ići – smije se Juričić.
– Stanujemo u selu Kozlikovu, vikendima je jedan od unuka uvijek tu, a nekad i svi. Najviše vremena provodimo u Okiću, tamo se igramo. Preko ljeta znam povesti Bartola na more ili u Drniš. U našoj staroj kući imamo stan i tamo rado borave, ne samo s nama, nego i s mamom i tatom – priča Budiša.
Vrijeme koje djedovi provode s unucima nije tek obična igra. Dražen Budiša već je naučio Bartola kako brinuti o životinjama, kako se radi kompost, kopa zemlja, sade i razlikuju biljke, a Pero Juričić, osim što mu je približio kazališni svijet, naučio je dječaka svim radovima na njegovom gruntu.
Žele još unučadi
– Sa zetom sam ljetos radio šupu, a Bartol je bio glavni pomagač. Tjerao me raditi i kad više nisam mogao. Nevjerojatnu energiju ima – smije se Juričić.
Osim radu, dida Bartola uči pjevati dalmatinske i zagorske pjesme.
– Pjevamo cijelo vrijeme dok se vozimo ili vraćamo s mora. Učim ih igre iz svog djetinjstva, nabavio sam i pračku, a u Drnišu igramo pikuču – dodaje Budiša.
Iako Juričića, kao glumca Zagrebačkog kazališta lutaka, djeca obožavaju, mala Buga se ne želi ni približiti kazalištu jer joj se ne sviđa da njezin deda igra vuka. Za razliku od mlađe sestre, Bartol obožava dedine predstave, ali ne gleda ih iz publike nego s druge strane pozornice. Upija svaki pokret, svaku riječ. Kao glumac, deda je sjajan i u izmišljanju priča.
Na upit tko im više ispunjava želje, tko kupuje više igračaka Budiša spremno odgovara:
– To deda radi. On kupuje puno više od mene.
– No zato dida pomaže na druge načine. Primjerice, svakom unuku godinama uplaćuje stambenu štednju – dodaje Juričić.
Na spomen novih beba u obitelji Juričić ili Budiša obojici se usne razvuku u osmijeh. Budiša za sada ima petero unučadi, Juričić troje, no djedovi su spremni za novo širenje obitelji.
– Ja ih svakako želim još – kaže Budiša.
– Djece nikad dosta – dodaje Juričić.
