Paul McCartney održao je sinoć u Beču posljednji od samo tri europska koncerta na svjetskoj turneji „Out There“, za koju mnogi strahuju da bi mogla biti i posljednja.
Dirljivi trenutci
Pred četrdesetak tisuća posjetitelja, među kojima je bilo i puno fanova iz Hrvatske, 71-godišnji McCartney zakucao je još jedan čavao u spoznaju da imamo posla s jednim od nekoliko najvećih među najvećima svih vremena (ako je to ikome potrebno dokazivati). Koncert dug dva sata i 45 minuta (uključujući dva bisa), sadržavao je ravnomjerno raspoređene pjesme Beatlesa i Wingsa iz ciklusa „best of“ tipa „Let It Be“, „I Saw Her Standing There“, „Hey Jude“, „Yesterday“ i drugih iz repertoara Velike četvorke, odnosno „Band On The Run“, „Jet“, „Live And Let Die“ i sličnih gromada s popisa Wingsa. No, zasvirao je i nekoliko rariteta koje prije nismo mogli čuti uživo ili tek u specijalnim prigodama: psihodelične „Being For The Benefit Of Mr. Kite“ i „Lovely Rita“, solističku minijaturu „Ram On“ i „Your Mother Should Know“, a noviju je solističku karijeru zastupala samo prekrasna balada „My Valentine“, koju je posvetio svojoj supruzi Nancy.
Moderna psihodelija
Među dirljivijim su trenucima koncerta bile još dvije posvete: „Here Today“, glazbena konverzacija McCartneyja s pokojnim Johnom Lennonom, napisana u vrijeme kada mu je skladateljski partner već otišao, i „Something“, koju redovito izvodi za Georgea Harrisona, ali ovoga puta to nije učinio samo na ukuleleu nego i uz uključivanje cijelog benda.
Godinama unatoč, McCartney i cijeli bend, čiji članovi također nisu baš u cvijetu mladosti, održali su fenomenalan, briljantno odsviran koncert. Toliko stilskih raznovrsnosti, koliko je raspon od rockerica „I Saw Here Standing There“ i „Paperback Writer“, preko danas ponovno aktualizirane i moderne psihodelije sa „Sgt. Peppera“ do sympho-rock finala s „Golden Slumbers/Carry That Weight/The End“, ovako efektno na pozornici u jednom komadu danas još doista možete čuti jedino kod McCartneya.
Opširniji izvještaj i detaljnu set listu čitajte u nedjeljnom Večernjaku.
>> Shvatimo već jednom da u rocku godine nisu važne
