Bare je svaki put kad smo sjeli spominjao smrt. Uglavnom svoju. Nije ga zanimala smrt kao pojam, misterij ili točka straha, već kao zamka koja vreba iza ugla. I nije to bila paranoja, to je bio njegov način suživota s tim otajstvom mraka. Kao da je sa smrću igrao šah, poput Bergmanova viteza iz "Sedmog pečata", i uvijek bi pronalazio potez kojim bi odgodio kraj.
Znao je svoju smrt i javno najaviti, kao da je već jednom nogom u grobu. Novinarka Iva Puljić Šego i ja smo s njim sjedili u Utrinama, a on je njoj, koja ga je tada intervjuirala, rekao: "Imam 50 godina i znam da neću još dugo živjeti." Kad mu je uzvratila pitanjem kako to zna, rekao je: "Jednostavno znam, u meni je talog, toliko se toga nataložilo da se ne da očistiti."
PIŠE ROBERT BUBALO:
Bio je poput viteza iz Bergmanova "Sedmog pečata" koji je sa smrću igrao šah i uvijek pronalazio potez kojim bi odgodio kraj
S Goranom Baretom napravio sam dosta intervjua, moj je sin s njim razmjenjivao sličice, a svjedočio sam i legendarnom susretu s Mišom Kovačem
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Neka je njemu pokoj vječni. No ne znam zašto se svi dive ljudima koji su razorili vlastite živote...? I meni se sviđala njegova glazba, no ta "slabost" na žalost....