Prisjetimo li se sintagme “kozmički Dalmatinac”, koju je Dražen Vrdoljak skovao sada već davne 1977. godine u bilješci za kompilaciju “Malinkonija” za Olivera Dragojevića, a parafrazirajući američki “cosmic country”, složit ćemo se da je bitne zasluge za rastući Oliverov status sedamdesetih godina prošlog stoljeća imao autor većine njegovih pjesama – neponovljivi Zdenko Runjić.
Slavni splitski skladatelj koji nas je iznenada napustio u listopadu 2004. godine ovih je dana ponovno u žiži interesa javnosti, jer dobio je izdanje svojih notnih zapisa u ediciji “Zabavne melodije” Cantusa, Hrvatskog društva skladatelja, koje prati ključne skladatelje zabavnoglazbene scene.
Više od 600 pjesama
Zdenko Runjić ne samo da je bio jedan od njih, nego je u vremenima kad je, kako je to zgodno rekao Arsen Dedić, “zabavna glazba doista bila zabavna”, bio, a i ostao najvažniji splitski skladatelj s više od 600 objavljenih pjesama.
Ali nije bila riječ samo o velikom opusu, jer Runjić je pronašao sofisticirani ključ i podigao standarde tadašnje estrade i “splitskog đira” te ih učinio ne samo kvalitetnijima, nego i autentičnima. Iako je sam pisao i tekstove, suradnja s Jakšom Fiamengom, Tomislavom Zuppom ili Momčilom Popadićem kao tekstopiscima pokazala se srastanjem “dva prsta iste ruke”.
Slušajući godišnje “Runjićeve večeri” koje se održavaju u Splitu, jasnije je koliko se njegove pjesme u novim aranžmanima mogu preurediti prema današnjim žanrovskim standardima i prilagoditi raznim pjevačima. Ali, sve to ne bi bilo moguće bez Runjićeve – pjesme. Pardon, pisme.
I to klasične, jer od dvjestotinjak koliko ih je snimio samo s Oliverom, klasici poput “Galeb i ja”, “Ako izgubim tebe”, “Na kraju puta”, “Malinkonija”, “Skalinada” i druge gotovo da su “upravni odbor” mediteranske osjećajnosti, kod nas pravilno protumačeni kao domaća inačica američke “južnjačke utjehe”. No, da sve nije išlo kao po loju i zdravo za gotovo, kako se danas smatra, govori bizaran podatak da te 1975. godine “Galeb i ja”, jedna od ponajboljih domaćih pjesama svih vremena, na Splitskom festivalu nije dobila nijednu nagradu osim Oliverove za izvedbu, da bi naknadnom pameću petnaestak godina kasnije bila proglašena najboljom pjesmom svih splitskih festivala.
‘Galeb’ je mogao biti osobni Dragojevićev hit, no radilo se o isuviše finoj pjesmi da bi postala nacionalni hit”, piše Dražen Vrdoljak 1977. godine na ovitku albuma “Malinkonija” i ispravno detektira situaciju koja se danas čini nemogućom. Očito, estradne plićake tek je trebalo podići na višu razinu. Jesmo li u međuvremenu napredovali? Već i spomenuta albumska kompilacija “Malinkonija” Olivera s Runjićevim pjesmama iz 1977. sadrži deset sjajnih dokaza/pjesama da su u samo nekoliko godina taj proces učinili brutalno transparentnim i učinkovitim.
Čak i nama, tada mlađim nadolazećim rokerima taj se opus činio prihvatljivim i logičnim te emocionalno iskrenim, tj. vjerodostojnim. Iako je Runjić radio i s drugim pjevačima, suradnja s Oliverom ostala je posebna. Njihovu priču najlakše je provjeriti na odličnom box setu “100” sa sto zajedničkih pjesama Croatia Recordsa i pridruženom knjižicom “Štorija” s iscrpnom štorijom Zlatka Galla.
Zdenko Runjić bio je prvak dalmatinske šansone i zabavne glazbe na kojoj je počeo raditi od debija na Melodijama Jadrana 1962. godine ili Oliverova debija na Prokurativama 1967. godine s “Picaferajom”.
Iako je završio Elektrotehnički fakultet i bio bez formalnog glazbenog obrazovanja, a igrom migracijske sudbine roditelja rođen je u Slavonskom Brodu umjesto u Splitu, jedan je od najvažnijih skladatelja domaće glazbene scene i zaštitni znak domicilnog Splita. Izniman talent i organizacijske sposobnosti olakšale su mu marketing njegove glazbene priče.
Miljenko Smoje dao je najprecizniju definiciju rada Zdenka Runjića kada je napisao:
– Sa svojom muzikom postao je simbol današnjeg Splita ka ča je Tijardović bija onega starega!
A to „današnjeg“ trajalo je dugih četrdesetak godina. Tako je, primjerice, 1967. godine od 22 pjesme na Splitskom festivalu Zdenko Runjić napisao njih pet. Osvojio je tri prve nagrade 1978. godine: u konkurenciji dalmatinskih šansona trijumfirao je jednim od Oliverovih hitova za sva vremena, pjesmom „Oprosti mi, pape“, u pjesmama za Mediteranske igre Split „Cvitom Mediterana“, a u zabavnim melodijama „Poetom“.
Godine 1980. osvaja prvu, drugu i treću nagradu publike s „Nadalinom“, „Piva klapa ispo volta“ i „Lastavicom“.
Upravo je „Lastavica“ u izvedbi Meri Cetinić mjesecima držala prva mjesta na top ljestvicama u bivšoj državi, a „Skalinada“ je doživjela dvadesetak izdanja i premašila 700 tisuća prodanih primjeraka.
Zacementirao Prokurative
U prvih 25 godina skladateljskog rada Runjić je napisao 500 pjesama, kako je sam skromno volio reći „samo 20 na godinu“. Od ukupnog, nevjerojatno bogatog opusa dvadesetak njegovih pjesama snimljeno je i izvedeno u svijetu. Sa svojim pjesmama sudjelovao je na 150 festivala u zemlji i inozemstvu, na kojima je osvojio ukupno 111 nagrada. Samo na Splitskom festivalu osvojio je 23 prve nagrade (12 publike i 11 stručnog žirija). S 83 skladbe izvedene na Prokurativama dao je najveći pojedinačan doprinos Splitskom festivalu i zacementirao njegovu prepoznatljivost i komercijalni potencijal. No, bio je i skladatelj filmske glazbe, a posebno se pamti njegovo sudjelovanje u filmovima “Servantes iz malog mista” i “Roko i Cicibela”.
Runjićev opus postao je kanonom ne samo splitske glazbene scene, a hitovi s Terezom Kesovijom, Mišom Kovačem, Josipom Lisac, Ibricom Jusićem, Goranom Karanom, Meri Cetinić, Jasnom Zlokić i drugima – dakako, drukčiji nego suradnja s Oliverom – godinama su bili pogonsko gorivo splitskih festivala, Melodija hrvatskog Jadrana koje je pokrenuo i diskografske etikete Skalinada koju je osnovao.
Runjić se u sva tri slučaja bavio istim poslom, promocijom glazbe koja je u nekim trenucima donijela najbolje što smo dobili od “Dalmatian world music”, kako bismo to danas nazvali modernom terminologijom.
>>Slavni Zdenko Runjić hit bi znao napisati dok je čekao u redu
Zdenko Runjić je ne samo splitski ili hrvatski,već i jedan od najvećih jugoslovenskih kompozitora. Njegove kompozicije i danas su rado slušane,a mnogi izvodjači su svoju popularnost stekli zahvaljujući upravo njemu. Za Olivera takodje važi da je legenda jugoslovenske muzičke scene,popularann i danas,mada je dobrom delu publike ostao dužan koncerata i koncerata,i to iz samo njemu znanih razloga.No,ima vremena da se predomisli i skine tu ,čini mi se,jedinu mrlju sa svoje, više nego uspešne muzičke karijere.....