Prije osam godina kao velik demokratski iskorak pozdravljena je odluka Ustavnog suda kojom je onemogućeno Državnom sudbenom vijeću na čelu s Antom Potrebicom, do tada na lošem glasu, da ubuduće bira predsjednike sudova.
Pa je donesen novi propis, po kojem predsjednike imenuje ministar pravosuđa, a mišljenje o kandidatima daje sudačko vijeće, tijelo sastavljeno samo od sudaca. Aktualni predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin nedavno je predložio da se njihalo vrati natrag te da predsjednike sudova ubuduće imenuje predsjednik Vrhovnog suda, sam ili uz supotpis ministra pravosuđa.
Takva ideja očito je naišla na plodno tlo tamo gdje treba, kod Vincenta Degerta, šefa delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, koji je prije nekoliko dana izjavio kako takvog imenovanja predsjednika sudova nema u EU. Doduše, na sličan način izbor se obavlja i u drugim zemljama, pa i u nedalekoj Austriji, tako da hrvatska pravila igre ne odstupaju od onih drugdje.
No, Degert je izrazio nadu da će biti promjena u izboru predsjednika, a njegova nada mogla bi biti shvaćena po onoj “rečeno-učinjeno”. Možda bi ipak valjalo malo stati i – razmisliti. Jer kakva veća jamstva za biranje predsjednika sudova može dati predsjednik Vrhovnog suda, opet samo jedna osoba, koja se k tome bira voljom političke vlasti? Je li uopće stvar u propisu i pravilima igre ili je problem više u praksi?
Ona je, k svemu, mogla biti znatno bolja i u vrijeme kad su glavni likovi u pravosuđu bili Milan Vuković i Ante Potrebica, no kako su oni zlorabili propise na više načina, propisi su promijenjeni. Otad DSV više ne trpi tako žestoke kritike kao ono u Potrebičino vrijeme, ali ipak u zgodnim intervalima imenuje na više sudove bliske rođake članova.
Dakle, ni sad kad je imenovanje posve u rukama struke, kad u DSV-u nema predsjednika sudova, nije sve baš onako kako bismo voljeli da jest. Zanimljiv je pritom i aktualni slučaj, izbor predsjednika važnog Županijskog suda u Splitu. Tamo je među kandidatima i brat ministra Primorca, Damir. U prvom krugu ministrica Lovrin, koja s bratom surađuje u Vladi, ipak ga nije imenovala, a sad u drugom krugu Vrhovni sud može, ali i ne mora, ministrici predložiti samo jednog kandidata.
No, sudac Primorac ujedno je i zet Jakoba Miletića, jednog od utjecajnijih sudaca Vrhovnog suda. Da bi sve bilo u redu, Primorac je dobio čak i većinu glasova sudačkog vijeća u Splitu! Je li ih dobio zato što su suci zaista uvjereni da bi bio bolji predsjednik nakon samo tri godine u tom sudu od protukandidatkinje Marice Šćepanović, koju hvale mnogi kolege?
Ili možda i splitski suci računaju kako ne bi bilo loše malo se približiti Vladi.
