Otac je sina zatočio netom poslije rođenja u kulu kako kraljević ne bi
postao nasilnik, jer to mu je prorekao zvjezdani horoskop. Odraslog
mladića stavlja na kušnju prepuštajući mu prijestolje i prividnu
slobodu na jedan dan. Iako ovaj siže više nalikuje na priču o Fritzlu i
njegovoj nesretnoj kćeri, posrijedi je drama u stihovima, remek-djelo
španjolskog “zlatnog” 17. stoljeća. Pedro Calderón de la Barca,
vitez s ratničkim iskustvom, ispisuje ovu dramu o poljskom kralju i
njegovu sinu. Rene Medvešek prvi je put u svojoj redateljskoj karijeri
suočen s uzornim dramskim djelom kojemu ne treba preradbe.
Ova je predstava i velika kušnja za mladi ansambl DK “Gavelle”, jer
snažna glumačka ekspresija okovana je strogim stihovima (kazuje se
prijevod Nikole Milićevića). Najveći je teret ponio žustri i točni
Franjo Dijak u ulozi kraljevića Sigismunda. Može li se bitka između
ljudskosti i zvjerolikosti u nama dobiti u neljudskim okolnostima?
Dijak ostaje odjeven u krzno, a bitka se dobiva zahvaljujući strahu.
Ozren Grabarić ponovo je zablistao gradeći komične situacije i praveći
pravi kontrapunkt svijetu plemenitaša. Kao “dobri” sluga on je pravi
stradalnik kojemu nema spasa ni od zvijezda, jer plemenitost se u
Calderóna stječe rođenjem. Grabarić je, ujedno, uistinu s
lakoćom kazivao stihove koristeći sve preljeve koje mu omogućuju.
Dio ansambla, naprotiv, otkrio je zabrinjavajuću zanemarenost svoga
govornog aparata koji je pretijesan da bi propustio veliku
ekspresivnost kroz zgrčene puteve kojima stih treba osloboditi na
pozornici. Darko Milas, Hrvoje Klobučar, Sven Medvešek i Sven Šestak
sabrano vode ovu većim dijelom mušku predstavu, dok Nataša Janjić i
Dijana Vidušin osamljene vrlo jedro brane ženske, vedrije boje.
Moguće je da će neki osjetiti neugodu gledajući ovu predstavu, jer naše
vrijeme, opsjednuto tijelom i slikom, teško razumije barok koji
afirmira riječ i ljudsku potrebu da duhom pobijedi tjelesna, vremenska
i prostorna ograničenja. Čini se da Medvešek ponajprije ispituje odnos
djece i roditelja, sna i jave, tijela i djela slijedeći pri tome posve
Calderóna kao znalca ljudskih karaktera, društvenih strogih
okolnosti i normi (u kojima je kralj uvijek u pravu) i ljudske potrebe
da se probudi i da svojom budnošću stekne slobodu svojih misli i svojih
djela.
CALDERONOV 'ŽIVOT JE SAN'
San i java u' Gavelli'
