Ministar financija Slavko Linić ne odustaje od novog poreza na imovinu, ali kaže da će biti u blažoj varijanti od one koju je spominjao prije. Oporezivanje bi se provelo u dvije faze, prva, relativno bezbolna za građane, svela bi se na pretvaranje komunalne naknade u imovinski porez, a tek u drugoj fazi zakon bi se nadograđivao suptilnijim i financijski zahtjevnijim zahvatom u imovinu građana. Do malog Linićeva uzmaka u odnosu na početni plan ne dolazi zbog prigovora stručnjaka i straha građana da će ih država dovesti na prosjački štap, već zbog nesređenih vlasničkih knjiga. Hrvatska je za HDZ-ove vlade sa Svjetskom bankom ugovorila niz kredita za sređivanje gruntovnica, ali taj je posao, kažu iz sadašnje vladajuće ekipe, zapeo jer neimenovani lobiji nisu željeli da se zna što je čije.
Moguće je da u tome ima istine, ali bez obzira na motive, sada treba zahvaliti lobijima jer je imovinski porez zadnje što treba državi u recesiji. Dva posto veći PDV donio je više štete nego koristi, jer je svaki porez destimulirajući za građane i ekonomiju. Hrvatska i bez imovinskog poreza prednjači po visini poreznog opterećenja, a posebno kod poreza na rad i potrošnju. Na 100 kuna bruto plaće, zaposleni plate 40 do 60 kuna poreza i socijalnih doprinosa (u Slovačkoj oko 35%). Povrh toga, državi ide 25% PDV-a na sve što se kupi (zemlje u okruženju tek sada taj porez dižu prema 20%).
Postoji porez i na imovinu, od vikendica preko poreza na korištenje javnih površina, ali u nešto blažem obliku nego u Velikoj Britaniji ili Americi, na primjer, pa socijaldemokratska vlada(!) to sad izvlači kao argument. No, Amerikanci plaćaju samo 8% PDV-a, pa ima rezona da im se imovina oporezuje 1-2% vrijednosti. U Njemačkoj se porez na imovinu plaća prema procjeni vrijednosti nekretnina iz 60-ih godina prošlog stoljeća, s puno izuzeća. Ima njemačkih pokrajina u kojima je porez na imovinu manji od hrvatskih komunalnih naknada. Hrvatska vlada još nije rekla što bi u drugoj fazi, a možda već i u prvoj, bila osnovica za oporezivanje: je li to tržišna vrijednost nekretnine, je li kupovna cijena, što je sa zemljištem, kako često bi se revalorizirala vrijednost nekretnina, što sa kreditima, prihodima? Javnost je s pravom znatiželjna i uznemirena, traže informacije kako bi se mogla postaviti prema eventualnoj novoj obvezi, no umjesto ozbiljnog zakonskog prijedloga, stižu optužbe o špekulantima ili poruka da će cijene stanova postati dostupne.
I u Grčkoj su sad nekretnine jeftine i dostupne, samo je pitanje kome? Porez na imovinu neće banke ni okrznuti, ali će srušiti cijene nekretnina, potaknuti novo socijalno raslojavanje, smanjiti standard i što je dugoročno još gore, dati administraciji novca i vremena da ostanu takvi kakvi jesu: tromi, neefikasni i na teret zajednici kojoj bi trebali služiti. Taktički, fazno oporezivanje moglo bi se protumačiti kao Linićevo povlačenje, a zapravo riječ je o lukavstvu iskusna političara koji će dobiti sve što je planirao: dok se ne srede zemljišne knjige porez ne mora nužno biti veći od komunalne naknade, ali kad zakon prođe, lokalne vlasti dobivaju prostor da ga povećavaju kako i kad hoće!
što se tiče zemljišnih knjiga.....dosta je službenika radilo u gruntovnicama na određeno vrijeme ( ugovor na 6 mjeseci ), i to više godina, baš zbog sređivanja stanja u istima. SDP je više od pola tih službenika poslao doma jer je stanje očito po njima sređeno. samo u puli je bilo 12 službenika na određeno, sada samo 6.