Naslov je, možda, “pretežak”, no ponekad grad uistinu djeluje kao bojišnica. Riječ je, naravno, o prosinačkom “pražnjenju” svih mogućih sredstava iz bogate ponude pirotehničkih naprava. I dok jedni ističu da se predblagdansko ozračje, zbog životne užurbanosti i općeg stanja u društvu, i ne osjeća kao nekada, raznovrsne detonacije jasan su (za neke i jedini) pokazatelj da blagdani dolaze.
Iako, složit ćemo se, eksplozija topovskog udara i rođenje Kristovo i nemaju baš dodirnih točaka. U uljuđenim zemljama, također, dopušteno je u određeno vrijeme, obično oko Silvestrova, prirediti pokoji vatromet ili ispaliti neku petardu. No, kod nas, stvari izgledaju malo drukčije. Trgovci se utrkuju pribaviti pirotehniku već početkom prosinca, a prodaju je, nerijetko, i pučkoškolcima.
O opasnosti i čestim ozljedama upravo djece ne treba posebno ni govoriti. Zakonske odredbe nisu sporne. Jasno se kaže tko može i gdje prodavati, a tko kupovati i kada koristiti pirotehniku. No, zakon je, kao i obično, mrtvo slovo na papiru.
Institucije rade tako kako rade, odnosno ne rade. Pokoji će trgovac zaraditi neku novčanu kaznu, nekome će se oduzeti paketić petardi, ali problem neće biti riješen. Slažem se i da je taj problem tek problemčić u odnosu na sve s čime je ova država suočena, ali od nekuda bi trebalo početi. Pa zašto baš onda ne bismo učinili sredinu u kojoj živimo, kad već ne možemo bogatom, pravednom i uređenom, barem mirnijom. Eksplozija je, ionako, svima bilo previše.
