Iskreno sumnjam da je Andy Warhol imao pojma o čemu je govorio kada je tamo negdje šezdesetih lansirao onu glasovitu tezu o tome kako će u budućnosti svi biti popularni na 15 minuta. Tražiti velike misli u tome jednako bi bilo kao iščitavati velike umjetničke poruke u novom spotu grupe "Let 3" u kojem se članovi grupe igraju svojim stvarčicama (osim onoga jednoga u čijem slučaju možemo govoriti o stvarčugi).
Bit će da je Warhol blebnuo nešto što mu se učinilo kao dosta jak "koncept" (smisao maglovit ali na ruku neslavnoj većini), a svi oni sateliti oko njega, manje pametni od Lou Reeda, prihvatili su to kao veliku viziju svoga umjetničkoga gurua o čijem liku ne govorim slučajno s određenom ironijom. U svakom slučaju, danas Warholova teza zvuči vrlo suvislo. Posebno nama Hrvatima jer nas baš i nema tako puno, što znači da bismo sa samo nekoliko sezona "Big Brothera" i "Bara" vrlo brzo svi mogli postati slavni.
A slava se neće mjeriti time tko je više postigao na nekom području nego koliko se puta koga u jednom danu uslikalo ili koliko je intervjua dao. Moram priznati da mi Warholova teza zato zvuči kao prilično gadna prijetnja, jer zamislite samo koliko nas još raznih umišljenih špicera, ispraznih partyjanera i polupismenih idiota koji glume neke face čeka na ekranima ako netko nešto ne poduzme.
Ako oni koji bi to morali znati ne shvate da u TV-poslu treba imati mjeru i znati dozirati, da se emisija može zvati "Bar" ali i da u barove navraćaju ljudi koji znaju nešto više nego organizirati party, piti i prostačiti do besvjesti ili se poševiti u WC-u; i da je gledatelju za identifikaciju potrebno nešto više od glumljenja raskalašenosti po svaku cijenu, jer se to "Baru" već debelo obilo o glavu.
No, ako je koncept budućnosti ipak takav da će se baš svaki Zdravko, Martina, Marina, Roman, Rene ili Stoka kočoperiti oko nas na ulici svojom petnaestminutnom slavom, onda radije rezerviram svoje mjesto u zatvorenoj sobi s članovima "Leta 3".
