Što nam u sportu lošije ide, a očito nam iz perspektive potpunog
sportskog laika ni nogomet ni košarka ne proživljavaju najblistavije
dane, to mu pridajemo više pozornosti. Za komentiranje mečeva uzimaju
se kao sukomentatori aktivni sportski stručnjaci, prije i poslije
utakmica okupljaju se cijeli ekspertni timovi koji ozbiljnošu najvećih
vojnih stratega u najdramatičnijim okršajima raščlanjuju strategije i
pomažu nama običnim ljudima shvatiti kako je jedan igrač dodao loptu
drugome.
Može se tu čuti raznih pametnih stvari koje ne izmišljam nego doslovno
navodim iz bogatoga komentatorskoga fundusa od posljednjih nekoliko
mjeseci (uglavnom nogomet i košarka): "Pobijedit će ekipa koja dadne
više golova", "Golman je ispucao loptu preko sredine igrališta" (za to
vrijeme na ekranu vidimo kako je golman ispucao loptu preko sredine
igrališta), "Pobijedili bismo da smo bili bolji"... Vjerojatno nema
nijednog drugog dijela života i/ili programa u kojoj ta razina
"analitičnosti" ne bi bila predmet žešćeg ismijavanja, ali u sportu,
posebno nogometu, to se uspijeva predstaviti kao nešto izuzetno
zanimljivo i važno. A pitanje je, čak i kada bi igre doista bile plod
tako jakih taktika i vizija kako nam prikazuju, je li i najvećim
sporstkim fanaticima draže vidjeti kemiju na igralištima ili saznati
kako ta kemija nastaje i time joj oduzeti draž.
Kako će se taj trend sigurno nastaviti, nije naodmet ozbiljno
razmisliti o ideji da se stručnim komentatorskim timovima priključe još
Neven Ciganović, Viktor Drago ili dr. Korkut koji bi, naravno,
ocjenjivali outfite igrača. To bi bilo super iz više (taktičkih)
razloga: ne samo da bi dizalo sveukupnu razinu obaviještenosti
gledatelja, pomoglo bi Jošku Jeličiću i sličnima da ne izgledaju kao
skup muških prostitutki za starije dame, a zasigurno bi se i odrazilo
na populariziranje muških sportova među ženskom populacijom.
Da se Ciganovića i njegove kolege pita, pravi osviješteni muškarci
nikada ne bi nosili one nezgrapne zeleno-žute kombinacije (kao
Brazilci) jer je to baš fuj, fuj, fuj... Ako ništa drugo, mogli bi se
ugledati na igrače Arsenala koji su tako elegantni u onim bordo
dresovima, iako bi za nijasnu više roza kombinacije bile još bolje. A
onda, onaj njihov znoj, neugodni mirisi i neuredne frizure...
Zašto ne gledaju Davida Copperfielda na Novoj TV koji iz
najstravičnijih opasnosti s vatrom i vodom izlazi s još boljom frizurom
i tenom nego što ih je imao na početku showa? Ako već ne mogu pronaći
takve stiliste za sebe, onda bolje da, kao dečki iz ultimate fighta i
drugih fightova, ne nose ništa. Njih je baš milo vidjeti kako se
minutama grle po podu i svijaju noge jedni oko drugih. Ali, samo dok ne
poteče krv! Jer to je opet fuj, fuj, fuj...
[ta divna sTVorenja]
