Potvrdilo se još jednom, i očekivano. Hrvatska narodna stranka i njezin dvojac Radimir Čačić i Vesna Pusić ne haju ni za kakvu demokraciju, već demokracija – to smo mi. Pa je tako moguće da u izborima za čelništvo HNS-a nema ni jednog protukandidata, da je sve već unaprijed dogovoreno, da se zna gdje mora biti Čačić, a gdje V. Pusić, kojima je sad u vrh pridodan i novopečeni ministar Vrdoljak. Pa se izborni skup HNS-a lako može uspoređivati s onime što se događalo i u HDZ-u, da se zna tko je neprikosnoveni vođa i tu nema tko što dalje tražiti i očekivati. Ali HDZ dakako zbog toga treba sotonizirati, treba ga prozivati, dok je nekima drugima slično nedemokratsko ponašanje sasvim normalno. A u Hrvatskoj istinske demokracije neće biti dok ona ne zaživi u strankama. Dok se u strankama ne bira između više kandidata, dok se ljudi ne mogu slobodno natjecati, dok se prijeti, nagovara, ucjenjuje, dok postoji kult ličnosti, dotle nema govora o demokraciji za koju su se Hrvati borili još za Jugoslavije, pa u Domovinskom ratu i sada već punih 20 godina nakon osamostaljenja.
U SDP-u su se vrata demokratskim stranačkim izborima otvorila kada je biran novi predsjednik nakon Račanove smrti. SDP će uskoro ponovno testirati unutarstranačku demokraciju kad bude birao novo vodstvo. Ali što to vrijedi i SDP-u, sve to, na kraju, glumljenje demokracije ako se ona ne širi i ne poštuje kad se dođe na vlast? Umjesto da idemo dalje, postali smo taoci nove vlasti čiji su članovi gladni pozicija, moći, novca, javnih istupa... I to kreće od šefa države Josipovića koji se ponaša kao liječnik opće prakse i dila recepte na sve strane, ima dijagnozu i lijek za svaki hrvatski problem, a zapravo na najvažnije probleme zatvara oči i šutke prelazi preko njih. Gdje je sada ta njegova vrla nova pravednost, kad potezi Vlade unazađuju demokraciju, kad nam iz EU dolaze sve glasnija upozorenja da su potezi nove vlasti korak po korak unazađivanje standarda koji su, htjeli mi to priznati ili ne, ipak dijelom pomaknuti na više za vrijeme HDZ-a?
Čačićeve riječi kako “nitko u Hrvatskoj nema, može se ljutiti svatko, tu sposobnost i tu odlučnost na toj razini kao što imamo mi” te da “o tome ova zemlja ovisi” ne da izgledaju bahato, kako je on zamijetio, nego zvuče prepotentno. To su riječi čovjeka koji je izgubio doticaj sa stvarnosti, koji je očito umislio da ima misiju i da je on jedini u ovoj državi koji ima čarobni štapić za sve naše probleme. A onda i V. Pusić s njime, kao i stranačka klijentela, koja vlast gleda samo kao priliku za zaposjedanje pozicija. Stoga i ne čudi da čovjek kao Čačić, koji je izgubio kompas, koji je osjetljiv na svaku kritičnu riječ upućenu na njegov ego, u glavi vrti i javno kaže da će on za sve nas u državi biti kao Gestapo! Kad on za novoustrojeni Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, koji će kontrolirati sa Slavkom Linićem, bez pardona usporedi sa zločinačkom Hitlerovom tajnom policijom. I on u tome ne vidi ništa sporno, ne misli se ispričati... A antifašist Josipović šuti. Velika se buka uvijek diže kad se na nogometnim utakmicama čuju pojedini proustaški uzvici, ili se na Thompsonovim koncertima nađu pojedinci s ustaškim znakovljem. Ali nitko ne reagira i ne osudi javno ovakav Čačićev anticivilizacijski ispad.
Ali lako za Čačića i HNS koji razaraju Vladu i državu svojim načinom vladanja. No što sa SDP-om i Milanovićem? Koji je njihov manevarski prostor? Gotovo nikakav! Predizborna koalicija HNS-u je dala saborskih mandata koliko ni izdaleka ne bi dobili samostalno, Milanović je na tu igru pristao samo da ne izgubi vlast, i sad je Čačićev talac. No lako i za njega i SDP.
Problem je samo u tome što je i cijela Hrvatska postala talac čovjeka kojemu je Gestapo očito uzor. Srećom, on zasad samo galami i prijeti kad mu je pogođen ego, kao nedavno na HTV-u.
Evo jednog od mnogih Cacicevih ispada, kada psuje novinarki HR. radija. Uzas!!! \"\"...J...m ti sto bogova da ti j...m ,sto bogova bezobraznih...\"