Znanstvena je karijera pred njim bila u Švicarskoj, no dok su drugi stručnjaci napuštali Hrvatsku hrleći u svijet u kojem za njih ima više perspektive, fizičar Vuko Brigljević, tad istraživač na prestižnom CERN-u, prije desetak se godina vratio u domovinu. Razlog? Početak rada Opusa Dei u Hrvatskoj, osobne prelature Katoličke crkve, koji danas u nas broji stotinjak članova.
Ovaj fizičar trenutačno radi kao viši znanstveni suradnik u Institutu “Ruđer Bošković”, a CERN-ov je suradnik pa je zajedno s vrhunskim svjetskim znanstvenicima u “lovu” na takozvanu Božju česticu, odnosno Higssov bozon. S druge strane svoj je životni poziv dr. sc. Brigljević prepoznao u Opusu Dei, u prijateljstvu s Kristom, što je, kaže, osnovna definicija kršćanstva. Nekima će znanost i vjera možda naoko izgledati nespojivima, pa će ga pitati kako je to moguće. On na to odgovara:
– Koja je znanstvena činjenica koja bi me spriječila da budem vjernik, a koja je ona činjenica iz vjere koja bi me spriječila da budem znanstvenik? Odgovora nema. Svijet koji se protivi znanosti i vjeri svijet je magije, a razuman svijet je upravo ono što očekuje vjera. Moderna znanost rodila se upravo u okrilju kršćanstva jer su tadašnji znanstvenici upravo gledali na svijet kao veliko inženjersko djelo Božje mudrosti i stoga je imalo smisla tražiti zakone koje je sam Bog ugradio u svijet.
Objašnjava zašto je nebo plavo
Božja čestica za kojom traga, objašnjava, nema božjih svojstava, nije tu riječ o pračestici iz koje je sve proizišlo: – Razlog tog naziva zapravo je marketinške naravi. Naime, američki fizičar i nobelovac Leon Lederman htio je knjigu koju je napisao nasloviti “Prokleta čestica” zato što Higssov bozon tražimo godinama, znojimo se, mučimo. Ali taj naziv nije prošao kod izdavača pa smo umjesto proklete dobili Božju česticu. Knjiga nikako ne daje Božja svojstva toj čestici niti negira Boga. Čak predstavlja Higssov mehanizam kao briljantnu Božju ideju da se riješi specifičan problem. Čestica za kojom tragamo dio je prirodnih zakona, dio onoga što čini da je priroda takva kakva je – objašnjava zašto Sunce može gorjeti kao što gori, zašto je nebo plavo, zašto se nuklearne reakcije kojima dobivamo energiju odvijaju kako se odvijaju – tiho i polako govori ovaj fizičar.
Uz pojavu Vuke Brigljevića teško se može povezati riječ kontroverzno, koja se ponajčešće veže uz Opus Dei:
– Ima toliko ljudi koji ne govore iz onoga što su čuli, nego su osobno susreli obrazovni rad Opusa Dei i toliko ga cijene, netko je tu našao svoj put, prepoznao nešto jako lijepo. I ja sam zahvalan za perspektivu u svom životu, da mogu tražiti puninu kršćanstva usred svijeta. Opus Dei je dio Crkve i u njezinoj službi, želi biti tu za Crkvu, da joj služi kroz svoj radi koji se uglavnom temelji na obrazovanju “običnih” kršćana. Dosljedne posljedice tog prijateljstva s Kristom danas nisu nužno popularne. Jako nam odgovara da kršćani odu čistiti smeće društva, ali ne i kada nam dolaze reći ili nam svojim trudom dosljednog ponašanja pokazuju posljedice življenja Evanđelja u školama, bolnicama, na Wall Streetu.... – kaže znanstvenik.
Kad je, dodaje, čuo da se potkraj rujna u naše škole uvodi novi predmet – zdravstveni odgoj – isprva je pomislio da će to biti sljedeće školske godine jer mu se sve drugo čini “duboko neozbiljnim”. Jednako bi, kaže, reagirao da je bila riječ o bilo kojem drugom predmetu koji se uvodi u nastavni program kada je školska godina već započela.
– Teško je ne steći dojam da se htjela izbjeći šira javna rasprava u društvu. U samom sadržaju puno je toga dobroga, prihvatljive su tri četvrtine, ali 4. modul je i više nego sporan. Pročitao sam kurikulum i tu ima stvari koje nikako nisu neutralne. Barem je dio preporučene literature produkt nekih udruga koje nisu prošle kroz ozbiljnu društvenu recenziju i koje se nikako ne mogu smatrati svjetonazorno neutralnim, a predloženi svjetonazor sigurno ne dijeli velik broj građana i specifično roditelja. Ministra Jovanovića smatram osobno odgovornim, iako u pitanju zdravstvenog odgoja nije i jedini odgovoran, ali je više puta stao iza njega. A s profesorom Štulhoferom, koji je rekao da je pojam ljudske naravi za njega nešto što znanstveno ne postoji, ne slažem se jer po tome ispada da je čovjek puki stroj – tumači Brigljević.
Osvrnuo se on i na stanje u znanosti i kazao da ono baš i nije blistavo jer su gotovo svi postojeći mehanizmi financiranja izumrli, a novi se tek moraju uvesti:
– Koliko znam, Ministarstvo je tu odradilo svoj dio posla, no ne znam tko točno usporava ili blokira stvari. Među onim sam sretnicima koji su lani od Hrvatske zaklade za znanost dobili sredstva. Na natječaju je prošlo nas dvadesetak predlagatelja, a među kolegama koji nisu dobili sredstva puno je onih koji su dobili odlične recenzije za projekte. Jasno mi je da smo u doba krize, no međunarodna preporuka ulaganja u znanost je od 2 do 3 posto BDP-a. A mi dajemo između 0,5 i 0,7 posto. I onda se događa da puno mladih nadarenih ljudi odlazi iz Hrvatske. Potpuno ih razumijem – kaže. Moglo bi se to dogoditi i s nekim od dvanaest studenata, koliko ih je smješteno u Kulturnom centru Gradec, ljetos dovršenom zdanju u blizini Autobusnog kolodvora u Zagrebu. Upravitelj centra i zaklade Dostojanstvo i nada, koja je financirala njegovu gradnju, upravo je Vuko Brigljević. A u tom je domu i njegov dom:
– Ima nas nekoliko starijih profesionalaca koji se brinemo za centar. Jako je zabavno tako živjeti. Tu i tamo od silnog posla ostaje premalo vremena za spavanje. Ali to govore i moji prijatelji koji imaju malu djecu – kaže.
Studenti koji za smještaj u jednokrevetnim sobama u ovom domu plaćaju mjesečno 3000 kuna nisu djeca članova Opusa Dei:
– Smještajni kapacitet kod nas nije velik, no može ga dobiti svatko tko se prijavi i tko želi ozbiljno studirati. Imamo tu i aktivnosti za one koji žele raširiti horizonte. Unutar doma vlada obiteljska atmosfera iz koje se stvaraju prijateljstva za cijeli život. Kuća nudi i mogućnost kršćanskog obrazovanja, ali sudjelovanje u aktivnostima nije uvjet za dobivanje smještaja niti mora biti kršten onaj tko tu želi stanovati. Svjesni smo da je cijena od 3000 kuna za puni pansion visoka jer u Hrvatskoj cijena života i dohoci nisu u skladu. Zato kanimo osnovati fond za obitelji koje ne mogu prikupiti taj iznos – tumači Vuko Brigljević.
Većina je članova u braku
U ovom centru Opus Dei provodi svoju osnovnu zadaću – obrazovanje – za što, kaže Brigljević, treba vremena:
– Većina članova Opusa Dei živi u braku, no ima i nas koji živimo u celibatu. Celibat ima svoju vrijednost i ja ga živim zato što sam shvatio da me Krist zove na taj put, što mi dopušta biti više na raspolaganju – strpljivo objašnjava.
I dok govori da Opus Dei kao ustanova pokušava živjeti puninu vjere, svjestan je da ih prate raznorazne teorije zavjere. Po jednoj od njih upravo je u narodu omiljenog papu Ivana Pavla II. “instalirao” Opus Dei htijući zatomiti komunizam u Wojtylinoj rodnoj Poljskoj. Zato ga pitamo hoće li Opus Dei birati i nasljednika pape Benedikta XVI.: – Ta premisa nikako ne stoji. Onaj tko ovo čita ne može vidjeti da se u ovom trenutku smijem jer su to gluposti – kaže Brigljević, s kojim smo razgovarali dan prije njegova puta u CERN. U potrazi za Božjom česticom znanstvenici će uskoro uzeti dvogodišnju stanku tijekom koje će analizirati do sada prikupljene podatke.
>>V. Brigljević: Za pet godina mogli bismo imati potvrdu otkrića
