Neka djela nikad ne izgube aktualnost, nekima se potpuno nenadano aktualnost vrati u punom zamahu, poput naglog udara vjetra ili epidemije. Slučaj je to baš s “Variolom verom”, filmom snimljenim prije četrdeset godina u Jugoslaviji, točno deset godina nakon izbijanja opasne zaraze velikih boginja koju je u tadašnju državu s hodočašća na Bliskom istoku sredinom veljače 1972. donio Ibrahim Hoti, stanovnik kosovskog sela Danjane u blizini Prizrena, da bi već 10. ožujka preminuo prvi zaraženi u Prvoj kirurškoj klinici u Beogradu.
Zaraza se prenijela na 175 građana, od kojih je 35 preminulo. Pacijenti su umirali u teškim mukama. Uz to što gotovo dokumentaristički prati razvoj same epidemije u okvirima bolnice koju je najviše pogodila, “Variola vera” vrlo je vjerno oslikala ponašanje ljudi u uvjetima karantene, od pacijenata, osoblja, ravnatelja koji se zaključao u ured ostavivši radnike na milost i nemilost zarazi, pa sve do predstavnika tadašnjih vlasti koji su prvo podcijenili bolest, da bi onda brutalnim metodama spašavali vlastitu kožu.
Goran Marković
Kontrolirana tortura tabloida i dirigirani reality programi dirigirani neka su vrsta Golog otoka
Filmski i kazališni režiser, scenarist i književnik, ekološki aktivist i autor filma "Variola vera", koji je u doba pandemije aktualniji no ikada
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
