Subota, 2. travnja
Pretvaranje velikana u stablo koje sadrži – balvan
Vlast se u Zagrebu još jednom narugala dr. Franji Tuđmanu. Prvo je, valjda u strahu od moćnog srpsko-ljevičarskog lobija koji djeluje unutar njegova šarolikog tima, kojemu je duhovni vođa Rade Šerbedžija, Milan Bandić odbio za naziv trga po prvom hrvatskom predsjedniku i za spomenik Tuđmanu odrediti neko dostojno mjesto (bilo je prijedloga da to bude Zrinjevac, zatim Rooseveltov trg, Britanski trg, Trg maršala Tita...) te se odlučio za ledinu između Ilice i Zapadnog kolodvora bez ijednog kućnog broja! Sada je ta sramota potvrđena završetkom natječaja za spomenik Tuđmanu. Izabrana su četiri rada, među njima i skulptura Kažimira Hraste u obliku – stabla!!! A prema raspoloženju Bandićevih stručnjaka Hraste ima najveće šanse za konačan izbor. Pokušao sam odgonetnuti tu nezapamćenu drskost, bezobraštinu i sprdnju s Tuđmanom, to pretvaranje velikana u biljku. U nedostatku bilo kakvog razumnog motiva koji je mogao voditi kamenjarskog primitivca i njegove suradnike, palo mi je na pamet da bi to opet moglo biti pod utjecajem spomenutog lobija, jer stablo sadrži – balvan!
Nedjelja, 3. travnja
Hajde, požurite se! Baš su se svi poželjeli SDP-ove vlasti
“Vratit ćemo se na vlast i nastaviti gdje smo stali”, izjavljuje Zoran Milanović pošto je pobijedio na izborima za predsjednika SDP-a. Hajde, požurite se! Poželjelo vas se gospodarstvo koje ste srozali više nego itko ikad u Hrvatskoj. Poželjeli su vas se strani vjerovnici kod kojih ste zemlju zadužili više nego ikad itko! Poželjeli su vas se poslodavci u Njemačkoj i drugdje, kojima su Hrvati, pogotovo stručnjaci, u desecima tisuća svake godine, bježali od vas više nego ikad. Poželjeli su vas se zastupnici u Saboru, profesori iz Špičkovine i poplavljenici iz Gunje koje poslije vas s vrha države više nema tko vrijeđati, ismijavati i ponižavati. Krvožednici koji su u posljednje vrijeme, otkad ste uoči izbora u SDP-u, napravili stanku, bili zakinuti, jedva čekaju kad ćete nastaviti onako rafalno, iz dana u dan, blajburški “pičiti” po ustašama. Poželio vas se brat Krešimir, bratić Poljak, otac Stipe... koji jedva čekaju da vam se vrati moć kako biste ih opet zaštitili od kaznenih progona. Poželjela vas se Hrvatska naviknuta da je vodi osoba u kojoj se za prevlast nadmeću narcizam, obmane, sijanje mržnje i nesposobnost. Požurite se!
Ponedjeljak, 4. travnja
Tomića treba braniti. Ali od njega samoga
Jedan izolirani huliganski napad na pisca Antu Tomića dignuo je na noge kulturnjake koji u tom incidentu vide početak fašizacije zemlje. I doista, Tomića treba braniti. Ali od njega samoga. Svojedobno je napisao kako bi po Saboru trebalo prošarati strojnicom (koja mu se valjda omilila kao podoficiru JNA), a tako godinama piše i o braniteljima, o svom “zatucanom” imotskom zavičaju i hercegovačkom susjedstvu, odakle su književne veličine koje bi se zacijelo postidjele svoga plitkohumornog nasljednika. Nikad lijevi kulturnjaci nisu zapazili takvog Tomića, a ni opačine u tekstovima drugih lijevih autora, na primjer, Jurice Pavičića koji rasistički piše o “četvrtastim glavama” s kamenjara. A bilo im je i normalno kad je u polemici Miljenko Jergović preporučio Draženu Katunariću da si prisloni pištolj uz glavu, povuče okidač i ubije se. Taj Tomićev, Pavičićev i Jergovićev stil, dostojan boljševičkih i nacističkih zlikovaca, odgovara ljevičarima u kulturi, a i tu ljevicu i Tomića u komentaru, u kojem čereči ministra kulture Hasanbegovića, u Jutarnjem listu slavi – znate tko? Snježana Pavić koja je uoči oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, u tekstu “Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj”, u istom listu predviđala i priželjkivala najtežu kaznu hrvatskim generalima kao najvećim ratnim zločincima, što bi onda bila osuda i “zločinca” Tuđmana i Domovinskog rata. Tko bi od takvih autora mogao biti uvjerljiviji u obrani ljevice i Tomića!? Još samo Šešelj!
Utorak, 5. travnja
Zaštita nije čekanje iluzorne srpske katarze
Ne znam je li idealizam našeg ministra vanjskih poslova Mire Kovača u intervjuu sarajevskom Dnevnom avazu iskren, diplomatski ili glumljen, ali znam da je nestvaran i promašen. On kaže – a slično se u Hrvatskoj često govori – kako nema pomirbe među narodima i državama bez suočavanja s prošlošću, s odgovornošću za ratove za koje je kriva agresivna velikosrpska politika, s odgovornošću koja se mora temeljiti na moralnim vrijednostima. Hrvatski su se građani zasitili tih fraza svojih političara jer toga suočavanja, toliko spominjane katarze i moralnih vrijednosti nikad u službenoj Srbiji nije bilo niti će ih biti. Generacije njihovih političara, intelektualaca, povjesničara... već desetljećima krivotvore Drugi svjetski rat, zbivanja u obje Jugoslavije, a i prijašnjim vremenima te u istom stilu krivnju za ratove iz devedesetih godina i istinu o srpskim zločinima. Zaštita od tog uvijek istog bizantinizma i agresivnosti nije čekanje iluzorne srpske katarze, morala i suočavanja s prošlošću, nego dobro naoružana zemlja i potpuna nepopustljivost u prisiljavanju Srbije da poštuje međunarodne obveze.
Srijeda, 6. travnja
Ministar Orepić prvo je trebao smijeniti sebe
Krađa novca i zlata iz ureda načelnika kriminalističke policije u Zagrebu slika je nove vlasti, konkretnije, ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića. Karijeru je počeo u JNA, a postao je ministar jer je kućni prijatelj i suigrač Bože Petrova u kartanju i boćanju, što je inače u nametanju ministara bio kriterij Mosta. Bez iskustva je u poslu, a od tog posla, kao SDP-ovu miljeniku iz Ploča, bilo je puno važnije da u inat Karamarku zadrži Milanovićev kadar koji je ne jednom pokazao da služi upravo Milanoviću i njegovoj vlasti. I da se pošto-poto slika s Gotovinom kako bi suzbio glasine o skrivanju topničkih dnevnika. To mu se brzo osvetilo: osramotio je i sebe, i njega, i cijelu vlast načelnik policije Dolački koji je svoj ured dao na raspolaganje lopovima i koji je bio favorit bivšeg ministra Ostojića i SDP-ove vlasti. Današnje smjene Orepića ne opravdavaju, prvo je trebao smijeniti sebe. Osim toga, te se smjene ne sviđaju njegovu drugu Ostojiću, koji bi možda mogao reći je li ovaj događaj režiran kao i svastika.
Četvrtak, 7. travnja
Hoće li vlast riskirati s V. Pusić na čelu UN-a?
Što bi moglo značiti ako bi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Tomislav Karamarko i cijela vlast dali potporu kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a, ili ako taj izbor ne bi “opstruirali”, kako se Pusićka nada? Bi li to značilo da se solidariziraju s njezinim podmetanjem iz vremena agresije, kad je u Zagrebu organizirala okrugli stol “Hrvati i Srbi” za kojim su probrani intelektualci izjednačavali Tuđmanovu i Miloševićevu krivnju za rat?
Da se slažu s njom u optuživanju Hrvatske za agresiju na BiH? Da nemaju ništa protiv što je u Saboru, blateći tako vlastitu zemlju, optuživala jednog poznatog hrvatskog dužnosnika da je u ratu u BiH silovao Bošnjakinju, premda je to poslije opovrgnuto?
Hoće li predsjednica i ostali riskirati da Vesna Pusić jednako tako radi protiv Hrvatske i ako bi bila na čelu UN-a? Hoće li svojim odlučnim protivljenjem njezinoj kandidaturi opovrgnuti Milanovića i pokazati da nisu – šaka jada?
Petak, 8. travnja
Na brzinu sagrađen, Most se još brže ruši
Možete li zamisliti da HDZ ili SDP, odnosno Domoljubna koalicija ili koalicija Hrvatska raste, u anketama u tri mjeseca izgube gotovo deset posto potpore birača? Nemoguće! Ali je moguće kad je riječ o Mostu koji je sa 15,4 posto u prosincu pao na 6 posto potpore na početku travnja. Most zacijelo gubi povjerenje onih koje su privukla njihova lako izgovorena obećanja kojih se sada lako odriču, pa se Bože Petrova i drugova i birači lako odriču. Nije se održala nijedna politička skupina ili pojedinci koji su htjeli biti desničarski ili ljevičarski korektiv velikih stranaka i vlasti, treći put ili kako su se već nazivali (ni HSP, ni Nikica Gabrić, ni Boris Mikšić, ni Laburisti, ni ORaH, ni Most, dok su im donekle nalik Budiša i HSLS) i koji su nastupali na mah te se “odlučno” zauzimali za poštenje, reforme i radikalne promjene. Birači su i prije izbora shvaćali koliko su neki neozbiljni ili površni, a neke su otpisali tek kad se vidjelo ne samo da se ne razlikuju od HDZ-a i SDP-a nego ih u vlastohleplju i svemu što ono znači nadmašuju. Na brzinu sagrađen kao put do birača, Most se još brže ruši.
>>Film 'Jasenovac - istina' žigoše i ustaške zločine i laži o logoru
>>Marijana Petir je bistro jezero morala nasuprot mutnoj lokvici bezbožaca
Najnekulturnije ponašanje i govor od onih koje se naziva kulturnjacima.