Može sada EU zazivati mir, deeskalaciju stanja, diplomatsko rješenje problema Rusije i Ukrajine, no šuplje zvuče ti pozivi. Između Ukrajine i EU – unatoč trudu pojedinaca – nikada nije bilo prave ljubavi. Ukrajina, također, bez obzira na sve, nema pravu volju za približavanje Europi. Karte je bacila na NATO, ali – osim proklamativno – na Europu i na interese društva, a ne samo elita, baš i ne. EU je Ukrajinu uvijek držao na odmjerenoj distanci, a isto su radili i ukrajinski čelnici. I dandanas se među diplomatima s dugim stažom u Bruxellesu prepričava kako je, netom nakon Narančaste revolucije 2005., kad je s vlasti prvi put maknut tipični sovjetski lider Viktor Janukovič, ukrajinski visoki izaslanik stigao u europsku prijestolnicu s namjerom da zapadna perspektiva, kako se to voli reći, podrži ukrajinsku novu, demokratsku klimu. Jadnika su slali od nemila do nedraga po bruxelleskim bespućima birokracije. “Idi sad na sastanak s ovim parlamentarcem, idi s onim, pa razgovaraj s ovim dužnosnikom, pa s onim...” Govorili su mu o mjerilima, kriterijima za članstvo. Bio je toliko izluđen da se na odlasku povjerio poljskom veleposlaniku: “Kome se, dovraga, moram točno javiti da ubacim Ukrajinu u EU?”
ODNOS S DISTANCE
