U ponedjeljak, na 66. rođendan Milana Bandića, na njegovu se grobu sastala nevelika skupina prijatelja i suradnika. Mediji su se fokusirali na okupljene, pa smo mogli vidjeti da su ondje bili Slavko Kojić, Ivica Lovrić, Nenad Predovan i Natalija Prica. Pokojni gradonačelnik ni pola godine od smrti nema nadgrobnu ploču. A neće je uskoro ni dobiti jer se pokazalo da je njegovo posljednje počivalište nezakonito postavljeno izvan regularnih grobnih polja, pa se za spomenik i ne može dobiti dozvola.
Osim praktičnih problema s ilegalnim grobom, postoje i metafizički: iako je Bandić imao vjerski sprovod, zapravo je pokopan u neposvećenoj zemlji, izvan groblja, što je nekad bilo rezervirano samo za najgore grešnike, samoubojice i izopćenike. Monstruozno je nekoga namjerno lišiti posmrtnog biljega, jer to znači da se mržnja i neprijateljstvo protežu i na život i na smrt; kada mrtvom neprijatelju oduzmemo grob, to znači da smo mu ne samo oduzeli budućnost, nego i prošlost – ne postoji, nikad nije postojao.
U vječnom vraćanju povijesti, masovno su ‘90-ih uništavani komunistički spomenici, a sada je taj stari rat oživljen. Aktualne je prijepore izazvao prijedlog o uređenju Groblja hrvatskih vojnika 1941.-1945.
Komentara 3
NDH je bio strašan režim odgovoran za smrt tisuće ljudi. Vojska i narod koji je bježao pred komunističkom strahovladom u velikom broju nije odgovoran za ta zlodjela. Krivnja je uvijek individualna, ne kolektivna.
U svakom slučaju, Hrvatskoj ne treba povezivanje s genocidima koji su izvršili pripadnici NDH vojski, niti s onima koji su ubijeni zbog toga. Čemu ponovo poticati tvrdnje o genocidnosti?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Zanimljivo kako neke žestoko boli podizanje spomenika hrvatskim vojnicima.