Subota 6. veljače
SDP se inati s nadzorom nacionalne sigurnosti
Traju svađe oko imenovanja predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. HDZ očekuje da SDP predloži prihvatljiviju osobu, dok, kako danas pišu novine, Gordana Sobol kaže da će “SDP Ostojića predlagati i danas i sutra i nakon mjesec dana”, a vladajući će biti odgovorni “što će sigurnosno-obavještajni sustav zbog toga ostati bez nadzora”. U “Večernjakovoj” biografiji Ranka Ostojića piše kako će ostati “upamćen što je, nakon tajnog sastanka u Vladi, na kojem je, uz druge, bio i operativni šef britanske obavještajne službe MI6, Boyd, 5. veljače 2003. kao ravnatelj policije potpisao pokretanje akcije Cash (gotovina na engleskom) čija je svrha bila uhićenje generala Ante Gotovine kojeg je tada tražio Haaški sud”. U pravu je drugarica Sobol, britanski špijuni jako će se ljutiti ako duže vrijeme ostanu bez nadzora u Hrvatskoj.
Nedjelja 7. veljače
Bivši premijer na udaru lijeve elite
U istim novinama danas tekst poznatog lijevog komentatora, koji se u naslovu pita “može li SDP dalje s tako destruktivnim vođom”, i intervju s Toninom Piculom koji, govoreći o Milanoviću, naglašava kako je kratkovidno ponašanje “proizvoditi mentalitet opsjednute tvrđave ili političku konkurenciju tretirati kao tvrđavu koju stalno treba opsjedati”. Kad se tome dodaju i ocjene podosta drugih esdepeovaca i lijevih novinara, očito je da je bivši premijer na udaru lijeve i političke i medijske elite. Ali on ne sustaje. Otkad je stvoren savez između Mosta i Domoljubne koalicije, nije prošao nijedan dan da nije izrekao najcrnje sudove o svojim političkim protivnicima, ali i o esdepeovcima koji se svrstavaju uz njegova takmaca za predsjednika stranke Zlatka Komadinu. Tako će zacijelo biti i ubuduće, ali, kako je napisao citirani novinar, bit će “sve manje medija koji će to htjeti prenositi”. I doista, posljednji su Milanovićevi pucnjevi u “tvrđavu koju stalno treba opsjedati” ili prešućeni ili su dobili rečenicu, dvije. Ali je pozornost privukao došavši na neki skup u Varaždinu “pun modrica i ogrebotina” što je na jednom portalu popraćeno pitanjem “Što se s njim događa?” Posljednji je trenutak da mu se pomogne.
Ponedjeljak 8. veljače
Dobro da nam je UN rekao što se zataškavalo
Jesmo li se, rastavši se s Kukuriku koalicijom na vlasti, rastali i s fašistoidnim prisilnim psihijatrijskim liječenjem? To ćemo vidjeti, ali tek sad smo doznali da je iz Ujedinjenih naroda još u ožujku prošle godine Hrvatskoj stigao zahtjev za istragu zlostavljanja u psihijatrijskim ustanovama. Odnosi se to na kršenje ljudskih prava, konkretnije na prisilnu hospitalizaciju, očajne uvjete u kojem žive bolesnici i drugo. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak kaže da je nadzor proveden, ali su “konkretne mjere za koje je rok do kraja ožujka izostale”. A primjeri zlostavljanja u kojem su sudjelovali i dužnosnici bivše vlasti su stravični. Evo dva. Z. K., ženu Županijskog suca u Osijeku Ante Kvesića, sutkinja za prekršaje, koja je bila u kontaktima s Kvesićem, bez mišljenja liječnika strpala je u ludnicu. A u slučaj, koji je zgrozio Sanju Sarnavku iz udruge B.a B.e i Kuće ljudskih prava, bila je upletena i supruga bivšeg ministra zdravstva Rajka Ostojića! Sarnavka je također u povodu jednog drugog slučaja izjavila: “Marko Francišković je psihički jedna od najstabilnijih osoba koje sam u životu vidjela”, a na prisilnom liječenju u psihijatrijskim bolnicama bio je devet mjeseci nakon što se na Facebooku žestoko posvađao s ministrom policije Rankom Ostojićem!!! Hoće li poslije dolaska nove vlasti policija, tužiteljstva i sudovi napokon učiniti ono što zahtijevaju čak Ujedinjeni narodi, hoće li kazneno odgovarati najodgovorniji, to jest šef strahovlade Milanović, te spomenuti ministri, suci, liječnici i drugi koji su s nepoćudnima postupali onako kako se to činilo u režimima Hitlera, Staljina, Tita i sličnih zločinaca?
Utorak 9. veljače
Srpska tradicija poricanja očitosti zla koje su činili
Na priopćenje srbijanske Vlade i pisanje beogradskih medija po kojima se u hrvatskim udžbenicima i priručnicima veliča NDH i jednostrano prikazuje Domovinski rat odgovorili su izdavači, pa ću ovdje citirati samo jedan podnaslov iz slavnih “Večernjih novosti”, koje su godinama huškale na agresiju: “Šokantne poruke zagrebačkog školskog priručnika ‘Domovinski rat’, koji širi antisrpsku histeriju. Srbi označeni kao ‘pobunjeni Srbi’, ‘srpski teroristi’, ‘agresori’, ‘ekstremisti’, a Hrvati kao nacija-žrtva”. Doista šokantno! Jer Srbi nisu bili ništa od toga, oni su samo došli u turizam ili u posjet svojoj rodbini – na tenkovima, s topovima, puškama i kamama, s petokrakama i kokardama, usput, uz pjesmu “Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate” protjeravši i poubijavši desetke tisuća ljudi, razorivši Vukovar i razarajući i mnoge druge gradove – Osijek, Dubrovnik, Zagreb... Srpske vlasti i mediji tradicionalno i od svih susjeda i od cijelog svijeta traže da poreknu očitost zla koje čine, te tako svoje građane vode kao onaj slijepi vođa iz Domanovićeve satire.
Srijeda 10. veljače
Hasanbegović je u pravu, antifašizam jest floskula
Kad provokator Domagoj Margetić, čiji su se stavovi preobrazili iz proustaških u pročetničke, s desetak uličara u režiji ljevičara prosvjeduje protiv Zlatka Hasanbegovića ispred zgrade Ministarstva kulture, manje-više svi mediji razglase to ništa kao važan događaj. Slično je i s prosvjedima kulturnjaka protiv “zloglasnog” ministra – šire se naslovi po portalima i tiskanim medijima, šire se usta Sanje Mikleušević u HTV-ovu Dnevniku čiju je gledanost s neodoljivo šarmantnim Alfierom dovela gotovo do nule, čuje se jeka u Saboru... Ali kad Hasanbegovića podupre 80-ak povjesničara među kojima su prva imena hrvatske historiografije, kad im se pridruže deseci drugih znanstvenika i kulturnih djelatnika, pa skupine od nekoliko desetaka tisuća osoba na Facebooku..., onda se to objavi uz izrugivanje i omalovažavanje ili se prešuti. To ponavljanje komunističkog jednoumlja koje je isto kao fašističko pokazuje kako je Hasanbegović bio u pravu kad je rekao da je antifašizam floskula. I manje-više svi će mediji gromoglasno prenijeti srpske Novosti koje objavljuju fotografiju na kojoj Hasanbegović ima navodno ustašku kapu, premda je očito da to nije ustaška kapa, kao što je očito da se radi o pročetničkom listu koji se izruguje Domovinskom ratu i hrvatskoj himni i u kojem se o agresiji na Hrvatsku i pobuni Srba piše s odobravanjem. Takvi ustaše i zaslužuju!
Četvrtak 11. veljače
Za hrabrog Bienenfelda nisu svi Hrvati bili ustaše
Poslije smrti Jakova Bienenfelda bilo je jako puno napisa o njegovoj poduzetnosti, životnoj vedrini, o humanitarnim akcijama u vrijeme rata, o tome kako je u pregovorima s Beogradom spašavao hrvatske zarobljenike te iz Sarajeva izvukao 1200 svojih sunarodnjaka Židova, o prijateljstvu s Tuđmanom i Šuškom... Ali i o nesvakidašnjoj izjavi: “Hajdemo pojednostaviti priču, jedan dio Hrvata u povijesti je mom narodu nanio zlo i... točka! Gotovo. Amen. Hrvati se nemaju za što iskupljivati. To što su ustaše napravili ne ide kao grijeh u nasljedstvo.” Josipovića je optužio da se izjavom u Knessetu o “ustaškoj zmiji” ulizivao Židovima, a Mesić pak njega da se “ponaša kao nacist”. Otišao je blistav čovjek, a kao dragocjen primjer ostao je njegov hrabar i pošten odnos prema podmetanju ustaštva Hrvatima, ali i opomena bezumnim hrvatskim ekstremistima.
Petak 12. veljače
Hoće li se SPC pohvaliti papi svojim koljačima
Posve sam ravnodušan prema ishodu današnjeg susreta u Havani između pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila. Dapače, svaki čestit Hrvat, blago rečeno, razočaran je Vatikanom zbog toga što je papa dao osnovati pravoslavno-katoličko povjerenstvo koje će raspravljati o Alojziju Stepincu ne bi li “poboljšao odnose između katoličkog i pravoslavnog svijeta”. Ta odluka je odgodila kanonizaciju hrvatskog mučenika, a njegova proglašenja svecem vjerojatno i neće biti sve dok je argentinski ljevičar poglavar Katoličke crkve. Apsurdno je i izvan svake pameti da Stepinca osporava Srpska pravoslavna crkva koja je svecima proglasila četničke koljače Slobodana Šiljka i Milorada Vukojičića Macu, za čim se povodi i sportska publika, koja je u beogradskoj Areni hrvatsku malonogometnu reprezentaciju dočeka sa slikom još jednog popa koljača, slavnog Momčića Đujića. Kao što se zna, dvojica crkvenih poglavara susrest će se u Havani, u čemu ima i simbolike, jer papa Franjo više slijedi Fidela Castra i Huga Chaveza nego Ivana Pavla Drugog i Benedikta Šesnaestog.
Milane, svaka cast. Samo plasim se da je mala vajda od toga...ali mozda se nesto pokrene.