Darko Hudelist: 'Bio sam pred suicidom, a onda sam pronašao Boga...'

Ovo je doista poseban članak. Što god netko o Hudelistovu pisanju mislio, činjenica je da sigurno nije bilo lako dati ovakav intervju i u njemu otvoriti dušu. I to na način koji se doima itekako iskrenim. Čestitke i novinaru. Ovakav ozbiljan intervju rijetko se može pročitati u našim medijima.

Blago narodu koji pozdravlja obraćenike.To je dokaz da je i vjerski i nacionalno zdrav organizam.

Blago onima koji nevide a vjeruju

Kad bi mnogi samo malo osjetili radost vjere nikada se vise ne bi vratili.

nije suicid, nego samoubojstvo. počnite pričati i pisati hrvatski

Ni rijeci o privatizaciji?

Preko Njuškala ?

ko je taj lik

Nakon dugo vremena, konačno dobar članak ovog autora. Hudelist je inače jedan od boljih hrvatskih novinara.

opa niš nije slucajno na ovom vecernjem

Eeee moj Darko,ako si pronašao Boga onda si se preselio na Nebo (kojega nema ).Bog ja svuda oko nas u nama i u čitavom svemiru.Bog nije samo zemaljski Bog.

Koja sitna, malogradjanska dusa!

Znači stanje ti se je pogoršalo

Naprijed naši

Otkriti vjeru je priznati poraz. Ljudi koji izgube bitku sa stvarnim zivotnim teskocama i koji pod tim opterecenjem puknu, jadni i porazeni se priklone vjeri i tu traze svoje utociste. Tu im je linija manjeg otpora.

Drago mi je da se gospodin Hudelist oporavio. Ovo je dobar primjer kako se religiji većinom obraćaju osobe s psihičkim teškoćama i koji se ne mogu nositi s životnom stvarnošću.

vrlo jednostavno pitanje: gdje je to i kada doticni hudolist vidio smrt izbliza, gdje i kada je sudjelovao u domovinskom ratu, i na osnovu cega misli da ima uopce pravo pisati o necemu o cemu zna samo iz (vrdoljakovih i ivancicevih) novina i tv-a?

Cijeli život živim po nacelima vjere a tepaju mi da sam komunist, a ovaj se krizmal u 50 godini i još možda postane kardinal. To je ko s firmama koje redovito plačaju porez i doprinose i one kojima porezni dug ode u zastaru, svi su na kraju isti.

Hudelistu sve je u glavi...pitanje boga nije ontološko jer dotični nije ostavio traga ni u prirodi niti u povijesti.Pitanje je psihološko...sami biramo kako ćemo se zavaravati pred činjenicom da je život totalni apsurd jer njegov kraj donosi nestanak sa ili bez suicida. Priča o "bogu" priča je o ljudskom očaju pred našom smrtnošću.Kako Andrić kaže na jednom mjestu "svi smo mi mrtvi samo se po redu pokapamo"...

Pazi ovo: mamin ujak je bio svećenik, pa je on rođen u svećeničkoj obitelji. Daj ne lupetaj. U životu je najlakše prestati se boriti i sve prepustiti Bogu.