Svi su izgledi da će u bliskoj budućnosti nestati jedna od najstarijih političkih stranka na svijetu. Američka republikanska stranka, osnovana prije točno 160 godina, zapravo ne može izbjeći katastrofu. Kako sezona predizbora odmiče, tako je sve vidljivije i sve jasnije da apsolutno svi scenariji oko izbora predsjedničkog kandidata vode prema cijepanju stranke, i to na više od dva dijela. Neki vjerni birači i članovi stanke, koji su za republikance prvi put glasali neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kažu da ova današnja stranka gotovo da i nema dodirnih točaka sa strankom za koju su se opredijelili u svojoj mladosti.
Još prije osam godina, kada se Baracku Obami suprotstavio John McCain, bilo je nade da će stranka zbiti redove i krenuti novim smjerom. Bilo je nade i prije četiri godine kada je za predsjedničkog kandidata nominiran Mitt Romney. No ovogodišnji predizborni ciklus vjerojatno će pokazati da stranka više nema snage iznjedriti nekog normalnog, nekoga tko bi mogao ozbiljno konkurirati za Bijelu kuću. Koga god odaberu, neće biti dobro, tko god bude predsjednički kandidat, gotovo će sigurno biti teško poražen.
U tom pogledu Donald Trump pretvorio se u najgoru noćnu moru. Ako on ne prikupi dovoljno glasova delegata, a bude nominiran, oni birači koji ne pripadaju izravno njegovoj biračkoj bazi, a koji su dosad u većini slučajeva glasali za republikance, poistovjetit će stranku s nizom krajnje kontroverznih i rasističkih izjava koje su izašle iz Trumpovih usta. Ispitivanja su pokazala da više od trećine republikanskih birača neće izaći na izbore ako Trump bude kandidat, što znači da svoj glas neće dati ni republikancima koji se natječu za Kongres ili za guvernere na razini saveznih država. Ako republikanci izgube Kongres, zaista bi mogli postati papirnati tigar kojem je netko zapalio rep. Loše će biti i ako odbiju dati Trumpu nominaciju zato što je on već najavio kako će njegovi pristaše u tom slučaju napraviti pakao na ulicama Clevelanda u kojem se održava konvencija.
Ni izbor Teda Cruza ne bi spriječio loš tijek događaja, iako on unutar stranke, za razliku od Trumpa, ima određenu bazu radikalno-konzervativnih istomišljenika. No u tom slučaju na izborni dan kod kuće bi ostali bijesni Trumpovi birači, a možda i oni umjereni kojima nije potpuno jasno gdje Cruz u političkom smislu zapravo stoji. Jedina asocijacija na njega vjerojatno bi bila dugotrajna blokada rada federalne vlade koju je izazvao on osobno, i to iz čiste pakosti.
Postoji i varijanta tajnovitog “trećeg čovjeka”, nekoga tko bi ujedinio sve te rogove u vreći, pronašao nekakav republikanski izgubljeni sveti gral koji bi stranci vratio jedinstvo i spasio je od teškog poraza i propasti. No ni to zapravo ne valja jer bi za birače taj kandidat mogao biti produkt zakulisne zavjere stranačke vrhuške. Uza sve ovo ne treba zaboraviti ni da se i među demokratima, koji nose titulu najstarije stranke na svijetu, vodi bitka koja bi u velikoj mjeri mogla odrediti njenu budućnost. Sve ovo pokazuje da se puno toga mora mijenjati.
>>Panamski dokumenti otkrivaju razmjere bjelosvjetske pljačke
>>Bijeli klavir u blatu Idomenija uhićenje Abdeslama baca u treći plan
