I zbor ministra hrvatskih branitelja doima se nepriličnim, pa i nebuloznim. Dalo se to naslutiti već kad je ministrom imenovan Mijo Crnoja. Odmah, nakon što nije mogao odrediti što mu je prebivalište, a što boravište. Moglo se to naslutiti i nakon što je potvrđeno da mu je stanište “čardak ni na nebu ni na zemlju”. Potom je mišljenje o nebuloznosti proizlazilo i iz mnoštva ministarskih kandidata, čija je pojava od ministarske funkcije učinila javni natječaj.
Poslije Crnoje, koji u svome kabinetu nije zapravo ni sjeo u ministarsku fotelju, premijer Tihomir Orešković počeo je prikupljati prijedloge za ministra kao da se radi o mjestu nekoga općinskoga činovnika. Premijeru ta otezanja s imenovanjem valjda sliče na demokratsku proceduru, a ne na balkanske smicalice!?! Hoće li ministrom branitelja postati netko koga premijer doista sam izabere ili netko koga mu preporuče ili podmetnu? Možda je premijeru Oreškoviću lagodnije i mirnije da mu je na čelu Ministarstva branitelja bivša pomoćnica Freda Matića nego HDZ-ov kandidat Milijan Brkić.
Dio onoga što se voli nazivati “hrvatska javnost” uvjeren je da je Milijan Brkić sa svojom osporavanom diplomom zapravo podvala Tomislava Karamarka premijeru Oreškoviću. Jer bi Brkićeva diploma mogla biti trajni uzrok premijerove političke nesigurnosti.
Drugi dio te “hrvatske javnosti” uvjeren je pak da je Brkićeva kandidatura u stvari podvala samome Brkiću jer bi tako bio eliminiran iz moguće konkurencije Karamarku za predsjednika HDZ-a. Dakle, nešto slično što se već dogodilo Andreju Plenkoviću i Ivi Davoru Stieru, koji su “nagrađeni” putom u Bruxelles. Moguće je da od Milijana Brkića veće šanse ima i Đuro Glogoški. Ostat će jedino nejasno kamo su nestali veliki principi Đure Glogoškog? Je li moguće da je godinu dana živio pod šatorom u Savskoj da bi živnuo postavši kandidatom za ministra?! Tako je i Glogoški ušao u mnoštvo željnih ministarske fotelje. Koliko je već kandidata za tu fotelju, još samo fali da i seoske babe predlože svoga favorita!
A kako je premijer brz, imenovanje novog ministra moglo bi biti jednako brzo kao i rješenje “slučaja Lozančić”! Premijer nikako da priopći je li za ili protiv smjene ravnatelje SOA-e. Kao da je to samo problem jednoga državnoga dužnosnika, a ne same države! Kako je moguće, kada je sigurnost države posrijedi, da predsjednica države ima jedno, a premijer države drugo mišljenje?!? Ili, ako i misle isto, da premijer toliko kasni s potpisom? Još je gore ako se o šefu tajne službe ne slažu! Kilavljenje s izborom novoga ministra hrvatskih branitelja pokazuje da u državnom vrhu i ne vlada osobita harmonija. Da postoji nužno političko suglasje Hrvatska bi već odavno imala respektabilnoga ministra branitelja. Umjesto političkoga konsenzusa, mi imamo demokratsku farsu. Može li ozbiljna država dopustiti da joj se ministri biraju “javnim natječajem”?
>> Pretvara li se 'lijeva kulturna javnost' iz mase u gomilu?
