Prinosi i na irske, i na grčke, i na portugalske i na španjolske 10-godišnje državne obveznice neznatno su pali nakon jednoglasne odluke ministara gospodarstva i novčarstva EU 27, na njihovu neformalnome sastanku u nedjelju u Bruxellesu, da se i irsko novčarstvo, uz grčko, spasi zajedničkim djelovanjem zemalja članica Eurozone – ovaj put pomognutih Ujedinjenim Kraljevstvom, Danskom i Švedskom – te Međunarodnoga monetarnoga fonda. Irci će dobiti ukupno 67,5 milijarda eura, a sami moraju dodati 17,5 milijarda, polovicu pričuve državnoga mirovinskoga fonda.
Od toga će novca 35 milijarda dobiti propale banke, nakon što su Irci u njihovo spašavanje već ulupali toliko da im je državni proračun u minusu 32 umjesto u EU najviše dopuštenih tri posto BDP-a. Sa 50 milijarda ojačat će se, pak, irski državni proračun. Da dobiju taj novac – koji su u početku odbijali tvrdeći da se iz gliba mogu i sami izvući, što se ipak pokazalo nestvarnim – Irci su se morali obvezati da će do 2014. smanjiti državni proračun za 20 milijarda eura i u 2015. spustiti proračunski manjak ispod dopuštene granice.
Kredit, na koji će plaćati kamatu što će se izračunati prema MMF-ovim pravilima – između pet i šest posto – dospjet će na naplatu za 7,5 godina. Na toliko su ministri produljili i rok za naplatu kredita Grčkoj, koji je izvorno ugovoren na samo tri godine što nije pridonijelo smirivanju bojazni vlasnika grčkih državnih obveznica.
Je li ovdje riječ o “solidarnosti koja mora postati budućnost Europske unije”, kako je to na prošlotjednoj jesenskoj plenarnoj sjednici Povjerenstva biskupskih konferencija EU (COMECE) zatražio njezin potpredsjednik kardinal Reinhard Marx? Teško, jer velik će iznos ponovno doteći bankama, umjesto da ga se iskoristi za uspostavu “uzornoga društva s dobro uravnoteženim gospodarskim rastom, punom zaposlenošću i zaštitom okoliša”, kako COMECE vidi svrhu postojanja EU. Na skupu kojim je obilježena 30. obljetnica osnivanja toga povjerenstva, što je od informacijskoga ureda preraslo u think-tank, a s Lisabonskim ugovorom i partnera EU, Marx je za današnju krizu okrivio “novčarski kasino-kapitalizam” i upozorio da “društvo ne smije plaćati posljedice nedjela pojedinih kapitalista; oni moraju snositi odgovornost i za to treba postaviti pravni okvir”.
I u samoj se Europskoj komisiji, iako ne i u povjereničkome kolegiju, mogu čuti mišljenja da bi bilo bolje pustiti banke, koje su se vlastitom pohlepom dovele u glib, da propadnu, umjesto da se poreznim obveznicima uzima iz džepa kako bi se “debeloj guski mazao vrat”. Ulozi malih ulagača, do 100.000 eura, ionako su zaštićeni i namirili bi se iz proračuna.
Ircima se također nabija na nos da ih je vlastita pohlepa dovela u krizu, te ih se podsjeća da su Lisabonski ugovor na prvome referendumu nesolidarno odbacili, sa sebičnim obrazloženjem da je “ovakva EU bila dobra Irskoj (tj. punila ju je novcem iz zajedničke europske blagajne), pa je ne treba mijenjati”.
No, pozive na pravdu ipak je nadjačalo pragmatično obrazloženje belgijskoga saveznoga ministra novčarstva Didiera Reyndersa: naime, pokazalo se da se, dvije godine nakon što su skupo platili preustroj propalih banaka, na račune belgijskih poreznih obveznika već vraća više no što su tada žrtvovali. A vlasnici banaka, dodao je Reynders, ionako su kažnjeni strmoglavim padom vrijednosti svojih dionica.
Bankari će, odlučili su ministri, ostanu li pohlepni, ipak biti kažnjeni u okviru novoga stalnoga Europskoga ustroja za postojanost (ESM), iz kojega će se od 2013. godine nadalje pomagati zemljama s teškoćama plaćanja. Nesolventnim zemljama tada će se “preustrojiti dugovi”, a banke će na red za naplatu doći posljednje, nakon MMF-a i ESM-a.
Stojan bi trebao znati da ti isti bankari, koji si po volji uzimaju milijunske bonuse za uspješno pljačkanje jadnog naroda (u Velikoj Britaniji četiri velike banke su se dogovorile nedavno da će smanjiti nadolazeće novogodišnje bonuse svojim gazdama-pljačkašima od 7 na 4 milijarde funti bonusa - to je njihova \"božićnica\", i narod bi im trebao pljeskati na takvom dobročinstvu!), vladaju današnjim političarima širom svijeta. Oni postavljaju kandidate, plaćaju njihove kampanje, medijima ispiru mozgove biračima i ako to sve ne pomogne, onda se posegne za raznim prevarama samo da se izaberu njihovi kandidati. Naravno, obični šupljoglavci koji glasaju nemaju pojma o tome i misle da su izabrali \"najbolje\". Eto Hrvatska isto tako već petnaest godina je birala \"najboljeg predsjednika\" države. Kako mogu političari, koji znaju tko ih je postavio i izabrao, sada raditi protiv njih? Je li bilo moguće očekivati od Mesića, Račana, Josipovića i Sanadera da rade za Hrvatsku, ako su ih doveli na vlast neprijatelji Hrvatske - naravno uz pomoć šupljoglavaca Hrvata? Stojan priča o nekoj pomoći Irskoj. Sjetite se da je Irska dvaput izlazila na referendum (privi put je glasala protiv EU, a drugi put je prevara bila potpuna i malom većinom je glasala za Lisabonski sporazum!). Ircima je bilo dobro dok su ih ti isti bankari zatrpavali kreditima i u datom trenutku zatvorili su pipu, ne zato što se ne može dalje isto, nego zato da se opljačka narod, stvori nezadovoljstvo, stvore neredi, uvede policijska država i onda se može što god se hoće sa stokom sitnog zuba. Irska, kao ni Grčka, nemaju šanse se oporaviti sa daljnjim zaduživanjem. Dug se ne liječi većim zaduživanjem i većim kamatama nego u narmalnim situacijama, dug se vraća otpisivanjem kriminalno nametnutog duga, devalvacijom domaće valute koja ne postoji, štednjom a ne većim nametom i pljačkom štednje populacije, nacionalizacijom banaka i sudskim procesuiranjem bankarskih zločinaca, razvijanjem domaće umjesto davljenje globalnom stranom proizvodnjom. Jedno zlo se ne odstranjuje još većim zlom. Spas europskih nacionalnih država jest u totalnom raspadu Europske političke i monetarne unije. Committee 300, čiji ogranci su Bilderberzi, Illuminati, Rimski klub i CFR su vlasnici MMF-a, Federal Reserve i svih većih svjetskih banaka i bogastva svijeta, ne žele raspad EU niti propast eura, jer EU i euro su njihovi pokusni kunići i odskočna daska za formiranje feudalno-ropske diktature Novog Svjetskog Poretka. Ako obični narod spozna njihovu namjeru i spozna da su oni pravi upravitelji \"nacionalnih\" i \"regionalnih\" vlada, mogao bi se pobuniti i zauvijek srušiti njihov višestoljetni san. Vrijeme je za uzbunu, ne samo europsku, nego svjetsku uzbunu. Treba spriječiti Sotonu da zavlada svijetom. EU je sotonska i diktatorska tvorevina, dok su nacionalne države u Europi prirodne, kršćanske i demokratske. Između vraga i Boga, ja znam koga bi ja birao. A kojoj strani ćeš se ti, Božji stvoru, prikloniti? Nemoj reći da ti nitko nije rekao istinu. Prvi znak neka ti bude skori propast eura i raspad Europske Unije, a potom vrati se sebi i svojoj naciji i radi za nju, a ne za svjetske probisvjete i zločince. Povrati svoje vojnike iz Afganistana gdje čuvaju guzice svjestskim mešetarima i zločincima, vrati ih svojim obiteljima i svojoj Domovini. Otrijezni se i reci jedno veliko NE zločinu nad tvojim narodom. Nama ne treba nikakva unija, nama treba Hrvatska, slobodna i napredna, ponosna i cjelovita, homogena a ne zavađena, kršćanska i slobodarsko-odgovorna, narodna a ne sluganska. Nama ne treba niti zapadno niti istočno smeće, nego biblijsko i tradicionalno narodno ćudoređe koje nam preci ostaviše u zalog. Otrijezni se, čovječe!