Zadrani koji žive u New Yorku dobili su jedinstvenu prigodu da se
američkim prijateljima pohvale tisućljetnim kulturnim i povijesnim
naslijeđem svoga rodnog grada. Utjecajni dnevni list New York Times
raspisao se o Zadru u superlativima, ali članak se razlikuje u
kvaliteti i informiranosti od sličnih turističkih napisa o hrvatskoj
turističkoj ponudi jer se prepoznaje da su novinari doista uložili
truda upoznati jedan od najčistijih i najljepših europskih gradova na
morskoj obali. Nisu se samo prošetali Kalelargom kao neke domaće
turističke patrole nego su i zavirili u svaki muzej, uličicu, konobu i
sjedili na ljetnim terasama ne družeći se sa Zadranima.
Sudeći prema hvalospjevima kojima su zasuli Zadar, dogodilo se ono što
turistički djelatnici sanjaju. Novinari su znali što ih zapravo zanima
u drevnom mediteranskom gradu pa su se pametno raspitivali, a građani
Zadra kvalitetnim su odgovorima potvrdili da su obrazovani i da
odlično poznaju povijesne i kulturne znamenitosti svoje sredine.
Američki novinari, posve je jasno, imali su i dobre domaćine koji nisu
štedjeli vremena i novca provedena u predstavljanju Zadra i njegove
gastronomske ponude.
Koliko je promidžbeni članak o Zadru objavljen u jednom od
najprestižnijih dnevnika na svijetu dugoročno važan za predstavljanje
hrvatskog turizma osjetit će se već ovoga ljeta po broju dolazaka
Amerikanaca u Hrvatsku, a uzlazni bi se trend trebao nastaviti i idućih
godina. Moji newyorški prijatelji iz novinarskih krugova ljute se što
im nisam više pripovijedala o ljepoti Zadra, a ja ih uvjeravam da je
snaga mojih riječi znatno slabija od velikog članka u NYT-u koji je
pravi mamac za druge medije i Amerikance koji još razmišljaju
gdje provesti ljetni odmor.
Američkim novinarima uz ljepote arhitekture, klime, geostrateškog
položaja i visokog standarda življenja koje nabrajaju u članku, važni
su i ljudi, osobe koje su stvorile tu harmoničnu sredinu. Arhitekt
Nikola Bašić, koji je osmislio „Pozdrav suncu“ i Morske orgulje, nije
samo majstor svoje struke nego je i čovjek koji istinski voli svoj
grad, poznaje svaku njegovu uličicu i kutak te se ne srami to pokazati
cijelom svijetu. Zahvaljujući viziji tog umjetnika arhitekture 21.
stoljeća čija će djela i u idućim desetljećima i stoljećima imati
prepoznatljivost i snagu kakvu Zadar duguje crkvi sv. Donata ili
gradskim bedemima, grad ispod Velebita, okružen otocima i nacionalnim
parkovima dobio je i gospodarsku i turističku priliku kao rijetko koja
druga sredina u Hrvatskoj.
Rođena sam Zadranka i kaže se da grad u kojem prohodate, što ste
stariji, to više volite i želite mu se češće vratiti, pa je i moje
zadovoljstvo člankom objavljenim u New Yorku Timesu subjektivnije nego
u drugih, ali istina je da mi je na Manhattanu posljednjih dana bilo
ugodnije govoriti „Pa to je moj grad“. Komplimenti koje su američki
novinari udijelili Zadru najviše idu njegovim građanima koji nisu
dopustili da se riva uništi kao u nekim drugim sredinama ili da se uz
povijesne zgrade nadograđuju nakaradne građevine.
Pozitivna energija koju šire zvukovi zadarskih Morskih orgulja čini se
da je stigla i do Manhattana jer mi novinari koji su bliski newyorškom
gradonačelniku tvrde kako je Michael Bloomberg zainteresiran Bašićevu
originalnu kreaciju pokušati otkupiti i instalirati u New Yorku.
„Pozdrav suncu“ mogao bi osvanuti i u Las Vegasu. Amerikanci uvijek
otkupljuju najbolje ideje i ljude. Zadar je pun takvih, ali na sreću,
ne napuštaju ga!
Pogled s Manhattana
