Prečesto neke državne odredbe koče mogućnost poduzetničkim inicijativama, ali ima i slučajeva da se inicijative ne poduzimaju jer izazivaju dodatne napore. Pritom se zaboravlja da dodatni napor donosi i dodatnu vrijednost. Kada spominjem kako je potrebno raditi, kopati, a ne samo čekati državna rješenja, onda ne želim kazati da nema radišnih osoba, već da je moguće ostvariti bolje rezultate s malo više truda. Spomenut ću tri primjera.
Početkom 90-ih godina na Milanskoj međunarodnoj turističkoj burzi (BIT), uz ostale, predstavila se dalmatinska turistička ponuda. Zašto se, na primjer, ne bi spojio dalmatinski turizam sa slavonskim poljodjelstvom? Turistima bi se mogla ponuditi domaća, biološka, zdrava hrana proizvedena u Slavoniji. U zimskim mjesecima hotelijer bi u Slavoniji s poljodjelcem mogao dogovoriti količinu povrća i svega potrebnoga za raznovrstan jelovnik. Dalmatinski Jadran uz domaću hranu! Zatim ponuditi tu kombinaciju na njemačkom turističkom tržištu. Tako bi poljodjelac u Slavoniji imao siguran plasman svojih proizvoda, a hotelijer bi imao bolju i konkurentniju ponudu. Odlično, ali treba raditi. Nijemci će ionako doći na Jadran zbog našeg sunca i mora.
Na BIT-u se nekoliko godina poslije predstavljala riječka regija i bilo je to baš nakon što je zatvorena koksara u Bakarskom zaljevu. Koksara, ta nakaza socijalističke industrijalizacije, koja je uništila terasaste vinograde u kojima se uzgajalo grožđe za Bakarsku vodicu, zatvorena je 1995. Valjda će sada, nakon zatvaranja koksare, oživjeti terasasti vinogradi, valjda će se utemeljiti vinske staze, organizirati degustacije uz poznate bakarske baškote... Da, ali treba raditi. Tko je lud raditi terasaste vinograde. Genijalna ideja je, međutim, bila organizirati svjetsko prvenstvo u skokovima-letovima s dimnjaka koksare. Takav događaj traje nekoliko dana, a ostalo... Srećom, i 250 metara visok dimnjak je kasnije, istina tek 2005., srušen.
U Italiji, u regiji Liguriji, postoji prostor Cinque Terre (Pet zemalja) na kojem su terasasti vinogradi koji privlače milijune turista iz cijeloga svijeta. Tu su i male žičare kojima se prolazi terasama i uz pomoć kojih se, na primjer, odvozi ubrano grožđe, ali i kojima se mogu voziti i turisti, koji mogu sudjelovati u berbama... Terasaste vinograde, odnosno prostor Cinque Terre, UNESCO je 1997. uvrstio u svjetsku baštinu. U Bakru se s brodova još iskrcava ugljen, koji zagađuje Bakar i okolicu.
Spomenimo i jedan primjer iz novinarskoga svijeta. Početkom studenoga 2007. u New Yorku je koncert održao Marko Perković-Thompson. Hrvatska glasila o tome su se raspisala i spominjala kako na koncertima, na kojima su uglavnom bili hrvatski emigranti, nije bilo ustaških ispada. Hrvatske televizijske postaje su, na primjer, mogle drukčije opisati hrvatske emigrante u New Yorku, a ne samo kao posjetitelje Thompsonova koncerta. Mnogi hrvatski emigranti ne samo što nisu išli na Thompsonov koncert nego su svoju ljubav prema Hrvatskoj i svojim sunarodnjacima pokazali na drugi način.
Ugostili su mladiće i djevojke koji su došli iz Hrvatske trčati maraton. Da, istovremeno se održavao i newyorški maraton na kojem su sudjelovali i Hrvati s kockastim majicama, koji su zasigurno pridonijeli više promidžbi Hrvatske od jednog koncerta. Među njima bio je mladić kojem je za položenu maturu otac poklonio putovanje u New York na maraton. No, otac nije imao novca da bi sinu platio i boravak u hotelu. Hrvatski emigranti ugostili su mladića, ali i druge sudionike maratona iz Hrvatske, u svojim domovima. Mogla se napraviti dirljiva priča o tome kako su hrvatski emigranti ugostili hrvatske maratonce. To bi zasigurno učinili na BBC-u ili RAI-ju. A za takvu TV priču trebalo se malo više potruditi, snimati, razgovarati... Nije potrebno mnogo za ostvarenje dodatne vrijednosti. Za neke stvari zasigurno nisu potrebni veliki državni dekreti.
A tko bi kopao u državi ,gdje su svi političari ?