Istina, je odgovoran sam, ali za 128 tisuća novozaposlenih, za vraćanje
duga umirovljenicima, za najbolji međunarodni položaj Hrvatske i za
makroekonomsku stabilnost, odgovorio je Sanader iz voleja SDP-ovim
zastupnicima koji su tražili parlamentarnu provjeru povjerenja u
premijera. Opozicijske prigovore izvrnuo je u nabrajanje svojih
pluseva, tome dodao apel protiv podjela u hrvatskom društvu koji uvijek
pali te na kraju utrčao u bazu socijaldemokrata govorom protiv ustaštva
i podcjenjivanja antifašizma. A onda je, zamolivši zastupnike za
razumijevanje, otišao na otvaranje punog profila autoceste Zagreb –
Rijeka čime kao da je rekao: Gledajte me, ja sam okrenut budućnosti...
Dokazani majstor javnog nastupa još je jednom demonstrirao svoju
političku vještinu istaknuvši a priori da je SDP-ova inicijativa o
nepovjerenju šefu Vlade promašena. Ne samo zato što se od početka
nagađalo da za takvu inicijativu SDP nema dovoljno ruku. Izašavši s
tako formuliranom inicijativom koja nije bila najbolje primljena ni
unutar njegove stranke, Milanović je učinio suprotno od onoga što bi mu
donijelo politički bod. Propustio je pokazati širinu i objektivnost
tako što bi Sanaderu priznao da je doveo najbolje ljude u dva ključna
ministarstva i policiju, a snagu za napad sačuvao za pravu priliku. Kao
političar koji je dugo oklijevao priznati politički poraz nakon
parlamentarnih izbora, time je ponovno ušao u rizik da ga javnost
percipira kao političara koji se ne miri s voljom birača.
Ali, kao što je s tog stajališta bila promašena, Milanovićeva
inicijativa u neku je ruku bila samo krivo naslovljena. Tijek današnje
saborske rasprave pokazao je, naime, da je i te kako postojala potreba
da se u parlamentu otvori rasprava o nečemu o čemu bruji cijela
Hrvatska. O sigurnosnim uvjetima, o razini korupcije, o utjecaju
organiziranoga kriminala, o stanju nacionalne ekonomije, o velikim
imovinskim ekstremima i štetnosti socijalnog raslojavanja. O tome se ne
razgovara samo unutar političkih krugova koji se bore za vlast. Te su
teme segmenti hrvatske realnosti, nešto o čemu se svakodnevno govori i
zapravo je uvrnuto da ih ne pretresa sam Sabor.
Među danas iznesenim idejama bila je i ona da se oživi institut
redovitog godišnjeg izvještaja o stanju nacije, kakav je bio uobičajen
u Tuđmanovo vrijeme, ali bez prateće rasprave. U nekoj moderniziranoj
formi, dakle uz pravo na povratne komentare i mišljenja zastupnika,
možda bi oživljavanje takvog instituta osiguralo okvir za raspravu
kakva se vodila danas. To bi bila prilika za propitivanje Vladinih
politika i njezinih dosega, za kakvim očito postoji potreba.
Naime, nasuprot optužbi premijera “za nečinjenje” u trenutku kad se
odrekao stranačkih poslušnika i napokon u pravosuđe i policiju doveo
autonomne stručnjake, u trenutku kad napokon pada presuda za
premlaćivanje Rađenovića i kad se otkrivaju ubojice Luke Ritza, na
stolu je mnoštvo pitanja za koja vladajući i dalje nemaju odgovor koji
bi zadovoljio javnost.
Pođimo samo od toga kako je završilo suđenje dvojcu koji je premlatio
Rađenovića. Očito je da se ti profesionalni batinaši i dalje više boje
svojih nalogodavaca nego zakonskih sankcija. Osobe koje naručuju takva
premlaćivanja i dalje su izvan dohvata. Detektiranje kruga koji je
sudjelovao u ubojstvu Luke Ritza dolazi s velikim zakašnjenjem. Afere
Brodosplit i Maestro nisu ni blizu sudskog raspleta...
No, sve to još ne znači da je građanima do novih izbora. Prema
reakcijama nakon ustoličenja novih ministara Šimonovića i Karamarka te
Fabera kao ravnatelja policije, prije bi se reklo da javnost očekuje da
vlast pod Sanaderovom palicom u tom segmentu počne funkcionirati.
BEZ KRINKE
Pogrešno naslovljeno
