U povodu 25. rođendana Hrvatskog olimpijskog odbora u Hrvatsku je doputovao predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach (63). I to baš na dan kada je prije tri godine izabran za devetog predsjednika MOO-a.
A da bi održao obećanje predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši, Bach se zahvalio na pozivu iz Rija da nazoči Paraolimpijskim igrama.
– Neću ići opet u Rio jer nisam htio i drugi put otkazati planirani posjet Hrvatskoj. U Zagreb sam trebao doći u lipnju, no morao sam tada otkazati jer sam išao na sprovod Muhammada Alija.
MOO je politički neutralan
Zbog sprovoda je otkazao i nazočnost na svečanosti otvaranja Paraolimpijskih igara pa su ga mediji počeli prozivati da je prvi predsjednik MOO–a nakon 1984. koji je to propustio.
– Ja sam prihvatio poziv predsjednika Međunarodnog paraolimpijskog odbora Cravena, no onda je nekoliko dana zatim umro bivši njemački predsjednik Walter Scheel čiji je sprovod zakazan baš na dan otvaranja Paraolimpijskih igara. Morao sam donijeti tešku odluku pa sam odlučio otići na sprovod uglednog čovjeka kojeg sam poznavao više od 40 godina.
Prije no što je izašao pred hrvatske medije u hotelu Westin, predsjednika Bacha je na Pantovčaku primila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
– Vašoj predsjednici čestitao sam na nevjerojatnom uspjehu vaših sportaša u Riju, ali i na sjajnom poslu koji radi vaš nacionalni olimpijski odbor. On nije iskazan samo u broju medalja nego i u visokoj reputaciji HOO-a u svijetu sporta, a rekao sam predsjednici i to da su vaši sportaši sjajni ambasadori svoje zemlje.
Priznaje da su ga, baš kao i sve nas, s onih 10 medalja hrvatski sportaši poprilično iznenadili.
– Iskreno, nisam mislio da nakon šest londonskih medalja možete toliko više jer na svakim sljedećim Igrama konkurencija je sve žešća. Sve je više nacija čiji se sportaši probijaju u finala, a i velike sportske zemlje sve više ulažu u sportove u kojima dosad tradicionalno nisu bile uspješne.
Ono što je posebno dojmilo Bacha jest što je Hrvatska 17. u ukupnom poretku, a još više da je čak treća zemlja svijeta po broju zlatnih medalja po glavi stanovnika. A kad je već tako, zar nije žalosno da nijedna od hrvatskih političkih stranaka u svom izbornom programu nije govorila o ulaganjima u sport i sportski duh nacije?
– Ja o politici ne mogu govoriti. Ne samo zato što ne želim intervenirati u vaše izbore nego i zato što je MOO uvijek politički neutralan. Zapravo, mi tražimo partnere s političkim autoritetom kako bismo promovirali sport.
No zato je rado govorio o hrvatskim podvizima u Riju kojima je osobno svjedočio.
– Bio sam na finalnoj utrci jedrenja u klasi 470 kada me oduševio vaš pobjednički dvojac. Kada su, nakon pobjede, prevrnuli svoj brod i na njemu nastavili slaviti pobjedu, bio je nevjerojatan trenutak istinskog uživanja u pobjedi. Bio sam i na veslačkom finalu kada je vaš skifist ostao bez zlata za nevjerojatnih sedam tisućinki.
Baš na primjeru Damira Martina pitali smo čelnog čovjeka svjetskog sporta ne bi li se to pravilo trebalo mijenjati pa da se, kao u plivanju, u takvim slučajevima dijele istobojne medalje?
Izgubio zlato ili osvojio srebro
– Činjenica je da različite svjetske federacije imaju različita pravila pa vam tako u sanjkanju idu i na razliku od samo jedne tisućinke. Gledao sam jedno njihovo natjecanje i pitao sportaše što misle o tome, a oni su mi rekli: ??Takav je sport, ako je razlika i u jednom centimetru, mi to prihvaćamo”.
Već na licu mjesta svoj sportski peh prihvatio je i Damir Martin.
– Ja ne očekujem od sportaša da u tom trenutku slave takvu odluku i zato Martinu na tome treba čestitati jer, i da je u tom trenutku negodovao, ja bih ga razumio. Najvažnije je da sportaš u tom trenutku poštuje onoga kojemu je dodijeljeno zlato, a Martin je to učinio. Uostalom, u takvim situacijama vi obično u prvim trenucima nikad ne mislite da ste osvojili srebro, nego da ste izgubili zlato, a tek nakon nekog vremena shvatite da ste napravili veliku stvar – zaključio je Bach.
Koliko je Matesa za ove medalje?