Radujemo se medaljama, no je li sport dostupan našoj djeci?

Onda se čudimo kada na talentiranoj djeci kvazi manageri zarađuju milijune.

djeca ne vole sport, oni su na fejsu. na fejsu se priloži slika sa stadiona i prate komentari na objavu. ne odlazi se na stadion radi igre svojeg tima, nego radi tih objava. dokaz vam je torcida na poljudu. sva sva je sreća da tv često ne prenosi utakmice sa poljuda, jer pola 'navijača' je stalno na mobitelu. nema veze što nemaju što vidjeti od igre na terenu, al ipak, na stadionu su, utakmica traje... šalimo se. donekle. na račun lijepog broja medalja sad ćemo poletjeti i umisliti da smo neka velesila. i obećavati sportašima nove terene i bolje uvjete. al eto, imo onog malog međimurca na spravama, koji nakon medalje, mislim iz pekinga, nije više nigdje ništa napravio, a i dalje traži bolje uvjete. i nema ih. kako da on, sa ipak nekim uspjesima, privuče mlade u dvoranu? nikako. niti će sara nekog novog privući, jer će i dalje trenirati po seoskim livadama. naš je problem da se kroz potporu sportu pola novca baci na 'zaposlenike'. njih je previše.