Mateo Kovačić u posljednje je vrijeme sve više na klupi, sve manje u prvoj momčadi Intera, a pojavili su se i novi nesporazumi s Mancinijem. No, dublji uvid u stvari otkriva kako bi trener uskoro mogao revidirati svoj stav, kao što je to napravio i bivši trener Mazzari.
Istina je da je Mateo Kovačić u zadnje vrijeme odigrao nekoliko prilično slabih i bezvoljnih utakmica. Da,istina je da je u lošoj formi i da je zaslužio da koju utakmicu prosjedi na klupi. Ono što nije istinito su razlozi kojima Mancini objašnjava zašto Kovačića ne upotrebljava na poziciji gdje može dati najviše te razlozi zašto neki drugi igrači imaju prednost pred njim. Sam Mancini kaže da je to "igra u obrani koja je nedovoljno dobra i to što Mateo gubi previše lopti u sredini terena (pa igra ofenzivnije gdje i ako izgubi koju loptu više nije u toliko opasnoj zoni)".
Kao prvo i osnovno, Mateo Kovačić nije trequartista (ofenzivni vezni ako vam je draže) i ni dan danas nije jasna ta konstantna potreba da ga se gura na poziciju koju ne zna igrati. Prvo od strane Mazzarrija, pa sada od strane Mancinija. Naravno, kao i kod Kovača u reprezentaciji. Zanimljivo da ga je jedino jedna trener kao što je Štimac vidio kao centralnog veznog.
Zašto Mateo nije trequartista? Pa vrlo jednostavno; igra bez lopte mu je blago rečeno užasna i gotovo svaki put kada je gurnut bliže golu je najveći dio susreta potpuno nevidljiv i zatvoren. Kovačić nije igrač koji igra leđima prema golu, nije igrač koji će u kanalima na malom prostoru primati loptu nego igrač kojem treba prostora, a taj prostor (barem u tal. ligi) može dobiti jedino igrajući kao centralni vezni. Na toj poziciji ima dovoljno vremena na lopti, igra licem prema golu i ima dovoljno prostora za svoje karakteristične slalome kroz sredinu terena kroz nekoliko protivničkih igrača.
Prije malo više od godinu dana, trajala je Mazzarrijeva zabluda o Kovačiću kao "Interovom Hamšiku". Sjetimo se što je bilo nakon toga... Kovačić protiv Bologne ulazi u 53.min. na poziciju centralnog veznog, polulijevo u vezi s tri igrača, te igra odličnu utakmicu (pokreće napade za dva gola) gdje napokon Mazzarri shvaća da mu je mjesto u prvom sastavu. Već iduću protiv Sampdorije Mateo kreće od prve minute i ponovno pruža jako dobru partiju (između ostalog pokreće akciju za treći gol). Ista stvar se nastavlja protiv Parme, Napolija, Lazija, kada je Mateo bio jedan od najboljih igrača na terenu. Uz ovo, važno je napomenuti da je Mateo Kovačić pod Mazzarrijem igrao vrlo dobro u obrani, što znači da je itekako sposoban i da može, a zašto Mancini govori suprotno i odbija ga uopće provjeriti na toj poziciji, to treba pitati njega. Odgovor se vjerojatno krije u činjenici da je Inter s trojcem Brozović-Medel-Guarin prvi put nakon studenog 2012. povezao tri pobjede u nizu. Problem je ono što dolazi nakon toga, točnije opet slabe partije i neobjašnjivo je da neki igrači i dalje imaju toliko kredita, dok se pak neki drugi stavljaju na klupu nakon jedne slabije utakmice.
Osim dobivenih duela, presječenih lopti i držanja formacije (stvari koje je Kovačić već pokazao da može dobro odraditi) kojima mjerimo obrambeni učinak, postoji i element igre koji Mancini voli spominjati:"Kovačić igra ofenzivnije pošto bi kao centralni vezni gubio previše lopti u opasnoj zoni". Da, istina je da se Mateo ponekad zaigra s loptom i nepotrebno je izgubi pa krene opasan napad protivnika. Pravo pitanje je zašto Mancini onda ima dvostruka mjerila?
Tko je gledao utakmicu protiv Napolija, a i mnoge druge, mogao je vidjeti o čemu je riječ. Guarin (jedan od tri centralna vezna kod Mancinija) je gubio loptu za loptom u opasnoj zoni, a Napoli je redao kontru za kontrom i samo je sreća (tj.Handanović) spasila Inter da na poluvrijeme ne ode s gubitkom u hendikepu. Na kraju je završio utakmicu sa čak 10 izgubljenih lopti više nego igrač na drugom mjestu u toj statističkoj kategoriji. Fantastičan je to primjer, jer je upravo smiješno koliko svaki susret Interova vezna linija (najprije Guarin kao najveći potrošač lopti na toj poziciji, a onda i Brozović koji je nakon tri vrhunske partije vezao tri jako slaba susreta) izgubi lopti na samom središtu igrališta (netočnom predajom ili nonšalancijom s loptom u nogama), dok istovremeno Mancini tvrdi kako Mateo Kovačić zbog istih stvari ne može igrati na poziciji gdje daleko najviše može dati.
Dakle, s jedne strane imamo Kovačića, koji je prije manje od 10 mjeseci pokazao da je sposoban dati doprinos u obrambenom segmentu i koji je najbolje partije (pod Mazzarrijem krajem prošle i do njegove smjene ove sezone) odigrao kao centralni vezni, a s druge Mancinija, čijoj ekipi je jedan od najvećih problema što gubi previše lopti na sredini terena iz čega suparnik prečesto kreira opasne situacije. Osim toga, trojka centralnih veznih pruža premalo podrške zadnjoj liniji zbog čega ona često ispada lošija nego što zapravo je. Dakle, Kovačić i njegov gubitak lopti ne mogu biti problem... Došli smo i do drugog velikog problema Mancinijevog Intera, ekipe koja nije sposobna dovoljno kvalitetno i u kontinuitetu prenositi loptu od zadnje (koja je nesigurna na lopti i stoga često pod pritiskom suparnikovih ofenzivaca) do prednje linije, pa se Shaqiri s trequartiste mora spuštati do centra kako bi prenio loptu naprijed. Brozović je, kao što sam već spomenuo, odigrao odlične prve tri utakmice u Interovom dresu i pokazao da bi mogao biti točno taj tip igrača koji je nasušno potreban Interovom veznom redu (sin Tiaga Motte i Dejana Stankovića kako su ga neki nazvali... vezni preko kojeg idu svi napadi i koji loptu sigurno prenosi do prednje linije, a uz to i odličan u defenzivi i trkački moćan igrač), ali problem je došao na vidjelo već na tri iduća susreta gdje je pružio blago rečeno loše predstave i pokazao da mora još puno raditi. Već protiv Cesene završio je na klupi...
Medel je drugi igrač u toj centralnoj trojci i on je čisti defenzivni vezni. Od njega se ovdje niti ne očekuje da povezuje obranu i napad.Treći igrač je Guarin, koji kroz sezonu odigra pet fantastičnih utakmica, a ostalo uglavnom teški prosjek. Kronično se muči i s najjednostavnijom predajom lopte (75.9% točnih dodavanja, što je poprilično slabo za jednog veznjaka) i on definitivno nije taj igrač koji će omogućiti Shaqiriju da igra bliže golu i ne troši se silaskom do centra. Iduće pravo pitanje za Mancinija je zašto mu igrači kao Hernanes i pogotovo Kovačić (koji su upravo ono što ekipi fali u sredini - ljudi sposobni iznijeti loptu i diktirati tempo igre) griju klupu? Opet, tko je gledao posljednja dva susreta, s Napolijem i Cesenom, mogao se uvjeriti u ovo što pričam... Ulaskom Hernanesa u 64.min. umjesto Brozovića ekipa je živnula i na kraju stigla Napolijevu prednost od 2-0, dok je protiv Cesena Kovačić donio novu živost.
Zar je stvarno previše očekivati od najplaćenijeg trenera u ligi da zna igrače posložiti na prave pozicije i(li) da ne forsira mediokritete poput Guarina (koji s obzirom na sve do sada viđeno nema nikakve šanse za većim napretkom), na uštrb igrača poput Kovačića? No, bez obzira na sve ovo, za budućnost Kovačića ne treba biti ni najmanje zabrinut. Mazzarriju je trebalo oko osam mjeseci da shvati, a sada samo treba čekati koliko će Manciniju vremena biti potrebno.
>>Talijani: Kovačić se posvađao s Mancinijem! Boban: On nema potporu u Interu
Činjenica je da Kovačić igra loše, a glavni krivac tome je njegov prerani odlazak iz Dinama. Nema šta igrač s 18 godina raditi u inozemstvu. Isto vrijedi i za Halilovića i Murića. Ako sva trojica propadnu nije ni to najgore. Barem će biti upozorenje budućim talentiranim klincima i njihovim nadobudnim tatekima, da prvo treba ispeći zanat ovdje kod nas, pa kad se preraste ova liga, tek onda otići van. Modrić je najbolji primjer ispravnom pristupa gdje se ide stepencu po stepenicu, a ne kad se preskače po nekoliko stepenica, pa mnogi onda i razbiju nos, a bogme poneki i glavu.