Brate, vrijeme je za povišicu! S punim pravom mogao bi već sljedećega tjedna pred Dinamovim izvršnim predsjednikom Zdravkom nastupiti njegov 12 godina mlađi brat Zoran.
Dakako, pod uvjetom da trener koji s Dinamom ruši sve rekorde Hrvatske lige u srijedu protiv Splita osvoji Kup, trofej koji mu još nedostaje (kao i Superkup).
Koji bi još mogao biti Zoranov argument za poboljšani ugovor? Možda samo činjenica da je on posljednjih godina najjeftiniji Dinamov trener, s mjesečnim primanjima oko 11.000 eura ili nešto više od 80.000 kuna. Plus premije za pobjede. Za usporedbu, Zoran je bratu barem dvostruko jeftiniji od prethodnika na klupi Branka Ivankovića, a prima i 15 tisuća kuna manje od najslabije plaćenih igrača Josipa Pivarića i Domagoja Antolića.
Nikad toliko mladih
Ako već ne zbog superiorno osvojenoga naslova prvaka, Zoran je povišicu zaslužio jer je uveo red u svlačionicu (sjetimo se slučaja Sammir) i ukinuo povlaštene statuse. Usto, nijedan trener prije njega nije u izlog stavio toliko mladih igrača, čak mlađih od 18 godina. Prodaja Ćorića ili Pjace, koja se sprema ovoga ljeta, nosit će i Zoranov potpis.
Kao što Zoran Mamić uskoro (30. lipnja) navršava točno deset godina od povratka u Dinamo, tako Hajduk ovoga svibnja obilježava desetljeće bez naslova prvaka. Zoran Mamić u tome je "nedjelu" imao prste na čak tri funkcije: igrača, sportskog direktora i trenera.
Za podsjetnik, Hajduk se do svoga posljednjega naslova došetao prilično elegantno, hrvajući se samo sa - zaprešićkim Interom (Dinamo je bio u Ligi za ostanak). Nakon što je Igor Štimac u posljednjih osam kola preuzeo klupu od Blaža Sliškovića, Hajduk je sigurno odvezao utrku do kraja, a ključni bod osvojio je u pretposljednjem kolu u Zaprešiću (1:1).
S ove vremenske distance moglo bi se reći i da je Zdravko Mamić imao prste u Hajdukovom naslovu prvaka. Naime, u siječnju 2005. godine poslao mu je Niku Kranjčara, istodobno uzevši Interu briljantnoga Luku Modrića, s kojim su Zaprešićani (zajedno s Ćorlukom i pod palicom Srećka Bogdana) izgledali šampionski.
Splićani su naslov osigurali u posljednjem kolu rutinskim demoliranjem Varteksa 6:0, na čijim vratima je stajao današnji Rijekin pomoćnik sportskog direktora Ivan Mance, a na klupi Ćiro Blažević. Koji dan nakon te utakmice dogodile su se vrlo značajna "pomicanja tla" u hrvatskom nogometu.
Spust traje i danas
Igor Štimac prepustio je Hajdukovu klupu Ćiri, dok je Zdravko Mamić za trenera angažirao Kužea, a za kapetana ustoličio junaka ove priče, svoga brata Zorana. I nije dugo prošlo do novoga poretka. Dinamo je, uz vjetar u leđa s tribina, krenuo u preporod, a Hajduk u nezadrživ spust koji traje i danas. Slučajno ili ne, njegov početak podudara se s odlaskom Igora Štimca, jedinoga funkcionara u Hrvatskoj ligi koji se uspješno hrvao s Mamićem.
Zoran je, pak, u Dinamu upoznao oba lica medalje. Konstante su rezultatski uspjeh i do sada nezabilježena dominacija nad Splićanima, ali i poražavajuće, kontinuirano osipanje publike. Prije deset godina Zoki je u Maksimiru igrao derbi pred 30 tisuća gledatelja, a kao trener nije ih imao toliko u svim nastupima zajedno. Bodova zaliha nikad veća, a publike ni u tragovima. U Dinamu je na djelu neka sistemska pogreška...
>> Kozniku: Ne bih znao nabrojati tri igrača Hajduka iz prošlogodišnjeg derbija
