Para vrti gdje burgija neće, stara je poslovica, a na taj je način svog Kiklopa dobila i Nives Celzijus Zeljković Drpić. Pet godina trajala je njezina borba za književnu nagradu za hit godine. I nakon sudske prijetnje da će pulskom sajmu ovršiti 50.000 kuna, a direktorici sajma Magdaleni Vodopiji 5000 kuna, sajam je naglo popustio i putenoj Nivesici omogućio javnu dodjelu Kiklopa u Domu hrvatskih branitelja.
Cijeli su hepening obogatili i romski puhači odsviravši Čaje šukarije Esme Redžepove, ali i građani slobodarske Pule koji su, čini se, osjetljivi na nepravdu i na manjinska prava. Jer Nives Celzijus je u literarnom svijetu – manjina. Nakon ove dodjele Kiklopa, o kojoj su izvijestile sve hrvatske nacionalne televizije u prime timeu, jasno je da takav tretman sigurno ne bi dobila ni kanadska nobelovka Alice Munro, čak i da je došla u Pulu po svog drugog Kiklopa (što se nije moglo dogoditi jer majstorica pripovijetke neće otputovati čak ni po Nobela u Stockholm).
Nives Celzijus mora biti zahvalna pulskom sajmu, Magdaleni pa i akademiku Krešimiru Nemecu, koji je i zakotrljao cijelu lavinu prije četiri godine kada je istupio iz Upravnog odbora nagrade zbog netransparentnosti postupka o izglednoj dodjeli nagrade Nives Celzijus. Upravo su sajam, direktorica i akademik Nivesici omogućili neviđenu pozornost i pune je četiri godine održavali na medijskom životu. Jer, da su joj Kiklopa još tada uručili u Puli, Nives i njezina ekipa morali bi se i te kako pomučiti da osmisle razlog zbog kojih bi bili u medijima. Ovako je sajam sve to odradio sam te je gorivom napunio rezervoare tipične hrvatske karijere pa ove 2013. godine ne pišem o ruskoj književnici Ljudmili Ulickoj, koja je bila na sajmu u Puli, ni o oproštajnom romanu Mirka Kovača, nego o supruzi i majci koja je cijelu gužvu odlično iskoristila za najavu nastavka svoje “Gole istine”. Grinch nije uspio ukrasti Božić Nives Celzijus.
U cijelom tom kvaziliterarnom košmaru u oči ipak upada jedna stvar. Zašto je baš Nives Celzijus ispala Kiklopova žrtva. Zašto nitko nije skočio kada su Kiklopa za hit godine dobili Dan Brown ili Paulo Coelho, o čijoj literarnoj kvaliteti velik broj struke, čak i u Hrvatskoj, zemlji bez kriterija, ima izuzetno loše mišljenje? Ne želim izjednačavati Nives Celzijus s ovim najkomercijalnijim autorima današnjice, ali ako je točno da je Nives Celzijus prodala 150.000 primjeraka “Gole istine” (u što živo sumnjam jer su se primjerci te knjige mogli kupiti i na ovogodišnjem Interliberu, što znači da su skladišta još uvijek prepuna te autobiografske traubisode), onda je Nives Celzijus u Hrvatskoj ono što su Brown i Coelho u svijetu.
Najprodavanija autorica, koja nije uspjela napisati “Pedeset nijansi sive”, još jednu u nizu najčitanijih, najprodavanijih, ali i literarno zanemarivih knjižuljaka, ali je ipak lansirala knjigu iz koje su ljudi željni tuđih iskustava čitali pikanterije o seksualnim iživljavanjima nogometaša nad djevojkama u ljetnim haljinama…
Da je “Golu istinu” napisao neki muškarac, vjerojatno bi dobio Kiklopa bez puno akademskog prenemaganja i zgražavanja. Ali, napisala ju je žena i lov je mogao početi. Uostalom, na pulskom sajmu koji je, što se vodstva tiče, feminiziran, prije deset godina selektorica programa “Ženska moć i književno stvaranje” Alida Bremer na sajam nije pripustila Vedranu Rudan i Arijanu Čulinu, tada najprodavanije hrvatske autorice. Nisu se uklopile u koncept. Ali uz pomoć novčane prijetnje, u taj se koncept naknadno ipak uklopila Nives Celzijus i pokazala kakvu kiklopsku moć ima žena, pa makar bila i starleta kada se bavi književnim, pa makar i nekvalitetnim stvaranjem.
Nives Celzijus pokazala je i također nemoć žene imena Magdalena Vodopija. M. Vodopija je "ozbiljna" žena, žena iz ozbiljne institucije "neuništive i vječne" književnosti, i institucije društva, dio hijerahije; kozervativna žena koja štiti intelektualni predak i određenu hijerahiju moći, dokdok je N. Cezijus "neozbiljna" žena, iz "vašara" zabave, simbol "plitkosti", prolaznosti, erotičnosti, nečeg jeftinog i tsl. Svjetovi tih dviju žena su se dotakli - ne voljom "neozbiljne" Nives, već sistemskom greškom "ozbiljne" Vodopije, to jest kada se ova u svojoj ambiciji da instituciju protegne u područje popularnog - ušla u područje profanog, i precijenila svoju moć. To je zapravo priča o instituciji. Ukratko, žena od establišmenta se htjela poigrati izvan svojih granica - i poniziti dostojanstvo žene iz "neozbiljne" sfere, i na tuđem ( Nivesinom) poniženju uzlaštiti si svoja ordenja. Ali, srećom - nije išlo. Na neki način - radilo se o agresiji, što je prepoznala javnost, kao i sud, i tu je pobjeda Nives Celzijus. Nives se nije pomirila s tim da bude žrtva, i istrajala je.