Katolička internetska gerila, koja je pokrenula akciju “I ja sam bio embrij”, doista može biti zadovoljna razmjerima koju je ta akcija dobila u javnosti. I ne samo time nego još više činjenicom da se nije predala tradiciji bjesomučnog ideološkog, svjetonazorskog i političkog obračuna koji dva desetljeća dominira hrvatskom javnom scenom. Naprotiv, intervencija katoličkih udruga na izjavu ministra zdravlja, tj. njihovo neslaganje s njegovom tezom da život započinje u petom mjesecu trudnoće, dobila je otpočetka pristojan i civiliziran kontekst. Doduše, nakon omalovažavajuće i prepotentne izjave samoga premijera (kojemu su uznemireni katolici slali stotine i tisuće e-mailova) da ga obasipaju neki “mali spamovi”, zaprijetilo je da će sve izmaknuti kontroli, premda se kasnije uspostavilo da je bio tek novi poticaj da katolici zatrpaju njegov inbox, zbog čega bi Kukuriku koaliciji uskoro mogli zatrebati i programeri koji će instalirati nekakav antikatolički spam program. Kako se premijer ne bi uznemiravao nebitnim temama, odnosno kako bi mogao u javnost puštati i dalje probne balone nevidljivog Plana 21, čekajući kako će nacija reagirati na nedorečene i neosmišljene poteze nove vlade.
A stvar je, u svojoj biti, doista ozbiljna. Temeljna odrednica o početku života za kršćane (u ovom slučaju katolike, koji su većina u našoj zemlji) nije banalna stvar. Baš kao ni pitanje umjetne oplodnje, kojemu Crkva pristupa s krajnjom skepsom, bojeći se ljudi i njihovih beskrupuloznih institucija, koje se uime znanosti i napretka vole igrati Boga.
Potvrdilo se to u povijesti više puta. Zato je akcija katoličkih udruga (kojoj su se biskupi priključili tek kada su vidjeli da dobiva) važna ne samo u naglašavanju toga (ionako poznatog) stava, nego kako bi se u ovoj zemlji uspostavila javna rasprava i dijalog, na koji svatko ima pravo, a koji je najčešće zanemaren zbog interesa političkih, gospodarskih i inih lobija, koji zakone pišu isključivo kako njima odgovara.
Kršćani i katolici u ovoj zemlji – i to je notorna činjenica – golema su većina i imaju pravo na takvu raspravu. Zapravo, ovaj slučaj može poslužiti kao “embrij” budućih političkih i društvenih tema u kojima bi upravo kršćanski stav o pogledu za život, zdravlje, moral, financije, obitelj, itd. trebao potpuno doći do izražaja.
U suprotnom, sve može završiti zamjenom teza i kao u onome vicu u kojemu su o početku života raspravljali kršćanski teolog, agnostik i židovski rabin. “Život počinje začećem i od toga nećemo odustati”, kaže teolog. “Ne, nego kad plod oživi u utrobi i dijete se rodi”, tvrdi agnostik. “Ma kakvi, život počinje onda kada ugine pas i djeca odu od kuće”, uzvrati stari rabin.
Za vic odlično, ali za stvarni život nedovoljno. Zato sve koji sudjeluju u ovoj debati treba i dalje hrabriti da ne odustanu od svojih stavova, baš kao i dobra odgoja i želje da sve prođe u civiliziranu dijalogu. Naprosto kako bi i u budućnosti mogli normalno o svemu razgovarati.
Akcija katoličkih udruga nije važna samo zbog kršćanskog stava o početku života nego i kako bi se u ovoj zemlji uspostavila javna rasprava.
Komentara 80
VI
Triba pitat biskupe za odgovor.....
MR
LOGIC Ti istraži koliko je u razvijenim državama djece umiralo dok su se te razvijene zemlje razvijale.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
\"Naprosto kako bi i u budućnosti mogli normalno o svemu razgovarati.\" -nažalost, ministar zdravstva valjda ne vidi da njegov zaključak da: \"svako sam za sebe odlučuje počinje li život začećem, prvim udarcima u trbuhu ili rođenjem\", nikako nije razmišljanje 21.. stoljeća. Jer je dijete u trbuhu nova osoba o čijoj Smrti ili Životu ne mogu odlučivati ni otac ni majka. I njihov osjećaj/potreba/želja...