Zoran Milanović drugi je put povrijedio vjerničku dušu hrvatskog naroda i time pokazao ne samo da je “vjerski autističan” nego da su njegovi politički i svjetonazorski kapaciteti daleko ispod onih koje zahtijevaju vrijeme i prostor u kojima živimo.
Lani je to pokazao burleskom (ne)dolaska na protokolarni prijam u HNK koji je Crkva organizirala u čast pape Benedikta XVI., pravdajući se danima da mu je poziv stigao na (krivu) saborsku, a ne na (oficijelnu) stranačku adresu. Međutim, tada je bio tek vodeći opozicionar i pretendent na vlast, a sada je kreator državne politike! Milanović je već tada pokazao simptome te vrste “autizma”, a dijagnozu je potvrdio svojim nedolaskom na misu za domovinu ili barem slanjem nekog trećerazrednog Vladina službenika.
Tražiti isprike u protokolu (i lani i sada) samo je banalan izgovor. Državnici formata koji za sebe, poput našeg premijera, tvrde npr. da su u istom času i Briselci i Zagrepčani, trebali bi poštovati i još neku dimenziju u svojoj političkoj pragmatičnosti i pojaviti se barem kurtoazno na misi za domovinu, gdje Crkva moli za one koji su nam je priskrbili.
A zanimljivo je bilo primijetiti da na istoj misi nisu bili ni oni iz dojučerašnje vlasti, ili iz aktualne oporbe, koji su toj istoj Crkvi lizali skute i oltare. Domoljublje je za političku kastu očito lako pokvarljiva roba, kojoj oni sami propisuju rok trajanja. Za narod i njegovu vjeru i osjećaje nitko ne mari. Sve mu je tek trpljenje u besmislu od jednih do sljedećih izbora.
Milanović je vjerski autističan političar . Zbog čega, vjerski? Dovoljno je-autističan!