Ova godina u turskoj će povijesti ostati zapamćena kao jedna od politički najburnijih u posljednjih 80-ak godina. Najveći kamen smutnje bio je Abdullah Gu00FCl i njegova kandidatura za predsjednika. Isticali su se njegovi islamistički korijeni, pokrenuti su prosvjedi za spas turskog sekularizma, vojska je prijetila... Od jučer Gül stanuje u predsjedničkoj palači, a čini se da većina Turaka s njegovim likom i djelom nema problema.
Međunarodno priznata turska spisateljica Elif Shafak, koja je čak bila optužena za vrijeđanje turskih nacionalnih osjećaja, piše da je riječ o uspješnom proeuropskom diplomatu, glasu razuma i umjerenosti u svojoj stranci i čovjeku koji je bio na strani novinara i književnika kojima se sudilo.
Naglašava kako on ima podršku intelektualnih i poslovnih krugova te dodaje da je iritantno kad zapadni komentatori Gülovu i Erdoganovu stranku nazivaju islamističkom pa predlaže da ih se naziva “muslimanskim demokratima” – slična politička sintagma upotrebljava se kod kršćana. No u središtu uzavrele političke debate je predsjednikova supruga, prva u povijesti republike koja nosi tradicionalnu maramu, koja je ovih dana u Turskoj postala mračni simbol nepoželjnih promjena. Sekularisti tvrde da je marama prve dame smrtni udarac sekularizmu pa se razvila i debata o tome kako bi turska žena trebala izgledati.
Govori se da bi se tamošnje žene mogle podijeliti na one s maramom i one bez nje, ali se i upozorava da se tim raspravama skreće pozornost s bitnijih tema. Uostalom, nitko u europskim kraljevinama ne raspravlja o tome treba li ukloniti križeve iz kruna njihovih kraljeva i kraljica.
Otvori KEKS Pay
