Život s roditeljima: Ne drži ih u kući mamina juhica, nego nemaju stan

Suosjećam. Diplomiraš na uglednom fakultetu i onda shvatiš da ti je plaća manja od Hrvatskog prosjeka. Kako jadno. Ne želim ići van iz ove zemlje, jer želim reći svima i svakom poštenom čovjeku kojeg sretnem BORI SE POŠTENJEM. Jedino tako možemo nešto pozitivno napraviti za budućnost i da to osjete svi, a ne samo neki. Ja to radim i možda je to naivno, ali nadam se da još ima šanse za nas.

Nek mi netko još počne nešto tupiti da se danas živi bolje nego u socijalizmu....stvarno bih više volio za svagda raspraviti to. Evo ja sam Dipl. Ing. 32 godine, supruga dipl ing. 24 godine dvoje djece od 7 i 5 godina....i još smo podstanari s tim da sam ja dobio otkaz početkom ove godine i jedini posao našao na bliskom istoku otkud sada pišem....stariji sin ide u školu i nema šanse da se selimo svi neko vrijeme, tako da smo sada razdvojeni i što bih ja sad trebao misliti o našoj državi....?

U bivšem sistemu su radnici dobivali stanove od poduzeća sa SSS a sada sa VSS moraju uzimati kredit na 30godina i strepiti da li će ga moći otplatiti.Ti koji su dobili stan su dobili kapital,dok drugi (prosvjeta,zdravstvo) nisu niti u prošlom niti u sadašnjem sistemu dobili niti kvadrat stana ali su uredno uplaćivali u stambeni fond.

Čitatelj300, Evo pozivam te da malo potkrijepiš te svoje tvrdnje da se mladi bez problema mogu osamostaliti. Molim te da uzmeš u obzir realnost, a to je da nitko ne zna što će biti za 2 godine a kamoli 30.. Ovrhe nad stanovima su već davno počele, samo se ne piše nigdje o tome.... I ja sam imao 7 godina karijere u konzultantskoj kući na kojoj bi mi mnogi pozavidjeli, od plaće pa do svega drugog, ali eto onda se pojavi ta famozna kriza...svi klijenti nam suspendiraju sve ugovore što smo ih imali...i šta onda...? Sad opet krećem od nule i borim se ne odustajem, do 45. ću valjda zaraditi za stan, a i onda ću ga morati ustupiti svojoj djeci, jer ja mogu biti podstanar smo nek oni imaju..... Imao sam plaću koja je debelo premašivala sve uvjete za kreditiranje, ali što mi to vrijedi kad ne znam da li ću za dvije godine dobiti otkaz ili ne...i sad vidim da sam bio u pravu kad nisam išao na kredit....

Svi navedeni u ovom tekstu imaju dobar ili solidan posao i mogli bi se bez problema osamostaliti ali problem je što se nikad nisu sami morali boriti u životu za koju kunu nego su sve dobili od mame i tate...pa sad očekuju da će mama i tata riješiti stambeno pitanje...

čitstelj 300 debelo griješio,on je dobio stan od firme koji je nakraju platio sa 2 šteke cigareta,imao je sigurnost uranilovke koje dana nema stari moj..Mladi su danas u takvoj banani da u većoj ne mogu biti i svakom od njih tko ima sposobnosti i volje da nešto napravi sa sobom iz osobnog iskustav preporučam- BRIŠITE ODAVDE ,pa kad zaradit koju kunu dođite ovdje na odmor,malo za zimske praznike pa opet brišiote odavde da Vas naš kradezenjarski sustav ne bi na kraju balade ostavio sa štapom bez kaća kao većinu naivaca koji su popušili priče i obećanja o demokracdiji i boljem životu

tko god kaže da mladi imaju izbor, ali su maze, pa se ne žele odvojiti od mamice, neka sami probaju živjeti kao podstanari sa 3000- 5000kn plaće, ili nek sa tom plaćom probaju kupiti stan od 60000-100000e. Pa lijepo odvoji 2000kn za podstanarstvo ili 3000kn za kredit, pa da vidimo koliko će ti ostati i šta ćeš moći sa time. Znam za primjer poslodavca koji je nudio jednoj osobi posao u zagrebu za 3500-4000kn, i to je nudio kao, citiram... \"priliku života\". Kad je ta osoba rekla poslodavcu da to nije niti približno dovoljno da u zagrebu zivi kao podstanar, on je toj osobi rekao neka je roditelji potpomažu neko vrijeme, dok on njoj ne poveća plaću, a btw plaću će joj u najboljem slučaju povećati za 500kn jer je prokleta, gramziva, kapitalistička mrcina.... Jedna druga osoba koju znam je odbila posao u u struci u sesvetama, zato jer je plaća 3000kn, sa tih 3000kn si možeš dupe obrisat, jer kad platiš podstanarstvo i režije, hranu si možeš po kontenjeru tražitito, a auto je nedostižan san u cijeloj priči, pa makar i najjeftinija krntija. I šta tim ljudima preostaje, nego da ostanu kod mamice i traže posao u mjestu u kojem žive njihovi roditelji. to su stvarni događaj i stvarnost u kojoj mi mladi moramo živjeti. Ja već sad moram razmišljati kako ću se pobrinuti za svoju djecu, koja se još nisu niti rodila, jer kad odrastu imaju izbor postati razmažena, gramziva, sebična čudovišta koja će sama sebe osigurati, ili siromašne žrtve ovog bolesnog i pohlepnog mafijaškog sustava. Naravno da ima mladih koji su lijene bitange, razmažene, niš koristi, koje samo znaju kukati, ali stvarnost je takva da su svi mladi u startu zajeb*** od strane države.