Srce počinje ubrzano kucati, dlanovi se znoje, a svaki neobičan zvuk tjera nas da se osvrnemo preko ramena. Iako je strah jedan od najneugodnijih osjećaja, milijuni ljudi dobrovoljno ga traže gledajući horor filmove, posjećujući uklete kuće ili uživajući u drugim zastrašujućim iskustvima. Zašto nas toliko privlači nešto što nas istodobno plaši? Psiholozi objašnjavaju da odgovor leži u zanimljivoj kombinaciji adrenalina, iščekivanja i osjećaja sigurnosti, piše britanski Express.
Novo istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da ljudi ne moraju čekati Noć vještica kako bi doživjeli trenutke straha. Dovoljno je pronaći pauka na jastuku, začuti neobjašnjiv udarac usred noći ili osjetiti da ih je nešto dotaknulo za nogu dok plivaju u moru. No istraživanje je otkrilo i nešto zanimljivije: strah može biti izvor zabave, osobito kada ga dijelimo s drugima. Prema anketi koju je proveo OnePoll, a naručio proizvođač slatkiša M&M's, čak 84 posto ispitanika smatra da zastrašujuća iskustva češće završavaju smijehom nego panikom kada ih proživljavamo u društvu.
Više od polovice ispitanih, njih 52 posto, izjavilo je da su im takvi trenuci zabavniji u društvu, dok 39 posto smatra da stvaraju nezaboravne uspomene. Gotovo trećina vjeruje da zajednički strah može dodatno zbližiti ljude. Psihologinja Kimberley Wilson objašnjava da za takvu reakciju postoji zanimljivo psihološko objašnjenje. 'Kada gledamo nešto zastrašujuće, naše tijelo reagira kao da smo suočeni sa stvarnom prijetnjom. Otkucaji srca se ubrzavaju, raste razina adrenalina, a pozornost postaje izoštrenija', objašnjava.
Međutim, postoji ključna razlika između stvarne opasnosti i gledanja horora iz udobnosti vlastitog doma. Naš mozak zna da smo sigurni, pa tjelesne reakcije koje bi u opasnoj situaciji izazvale paniku možemo doživjeti kao uzbuđenje. Upravo taj osjećaj kontroliranog straha jedan je od razloga zbog kojih uživamo u horor filmovima, vožnjama vlakom smrti i drugim uzbudljivim iskustvima, pogotovo s drugima. Wilson takvo zajedničko iskustvo naziva učinkom zajedničkog vriska.
Kada s prijateljima gledamo horor, istodobno se trzamo, vrištimo, skrivamo iza jastuka, a zatim smijemo vlastitim reakcijama. Takvi trenuci mogu stvoriti osjećaj bliskosti i povezanosti jer zajedno proživljavamo snažne emocije. Psihologinja objašnjava da vrisak može pratiti oslobađanje nakupljene napetosti, nakon čega često slijedi osjećaj olakšanja. Upravo zato trenutak koji nas je prije nekoliko sekundi prestrašio nerijetko postaje povod za smijeh.
Jedan od razloga zbog kojih nas privlače zastrašujuća iskustva jest i način na koji naš mozak reagira na neizvjesnost. Napeta glazba, mračan hodnik, škripanje vrata ili sjena koja se polako približava stvaraju očekivanje da će se nešto dogoditi. Upravo iščekivanje može biti jednako uzbudljivo kao i sam trenutak iznenađenja. U tome važnu ulogu imaju moždani sustavi povezani s predviđanjem i nagradom, uključujući dopamin. Kada se napetost napokon razriješi, osobito ako shvatimo da nam ništa ne prijeti, možemo osjetiti snažno zadovoljstvo i olakšanje. Istodobno, strah pokreće tjelesnu reakciju na opasnost. Oslobađa se adrenalin, disanje postaje brže, a osjetila izoštrenija. U stvarno opasnoj situaciji te nam reakcije pomažu da se zaštitimo, dok ih tijekom gledanja horora možemo doživjeti kao uzbudljiv nalet energije.
Istraživanje je pokazalo da među situacijama koje ljude najlakše prestraše nisu samo scene iz horor filmova, nego i sasvim obični svakodnevni događaji. Posebno neugodan trenutak za mnoge je kada ih netko iznenada prestraši iskočivši iza vrata ili kada usred mrkle noći začuju kucanje na prozoru. Sličnu reakciju izaziva i neobjašnjiv udarac iz prizemlja kuće tijekom noći, kada mašta u nekoliko sekundi može stvoriti najrazličitije zastrašujuće scenarije. Među čestim izvorima straha našli su se i pauk na jastuku, miš koji iznenada pretrči preko sobe te neugodan osjećaj kada nas nešto nepoznato dotakne za nogu tijekom kupanja u moru. Pojedince također lako prestraši promašena posljednja stepenica na stubištu, neočekivani povik iza leđa ili trenutak kada licem ulete ravno u paučinu. Na popisu se, očekivano, našao i iznenadni zastrašujući obrat u horor filmu.
Zanimljivo je da četvrtina ispitanika smatra kako im povremeni zastrašujući doživljaji pomažu da nakratko pobjegnu od svakodnevnih briga, dok ih 24 posto doživljava kao način emocionalnog rasterećenja. Gotovo petina vjeruje da im takva iskustva donose trenutačno olakšanje od stresa. Objašnjenje se krije u kontrastu između napetosti i opuštanja. Nakon što zastrašujući trenutak prođe, tijelo se postupno vraća u mirnije stanje, a osjećaj sigurnosti može postati posebno ugodan. Ako smo pritom u društvu prijatelja, zajednički smijeh dodatno pojačava pozitivan doživljaj. Naravno, ne uživaju svi u strahu jednako. Ono što je jednoj osobi zabavno, drugoj može biti izrazito neugodno, a namjerno zastrašivanje nekoga tko to ne želi nije bezazlena šala. Ipak, za ljubitelje horora i drugih sigurnih uzbuđenja objašnjenje je jednostavno: ponekad se ne bojimo zato što smo u stvarnoj opasnosti, nego zato što uživamo u osjećaju da smo je upravo izbjegli.
Je li vaš među njima? Ovo je 8 najodanijih pasmina pasa, vlasnika će pratiti kamo god krene
Otvori KEKS Pay
