Većina vlasnika vjeruje da psi jedu travu kako bi namjerno izazvali povraćanje i olakšali si želučane tegobe. Iako to može biti istina u nekim situacijama, znanstvene studije pokazuju znatno drugačiju sliku. Istraživanja su otkrila da manje od 25 posto pasa povraća nakon konzumacije trave, a tek oko deset posto pokazuje znakove bolesti prije nego što uopće počnu pasti. To sugerira da velika većina pasa koji jedu travu nisu bolesni i ne koriste je kao oblik samoliječenja. Stoga, kada pas povrati nakon jedenja trave, to je češće nenamjerna posljedica, a ne cilj.
Jedno od najuvjerljivijih objašnjenja leži duboko u psećoj genetici i instinktima naslijeđenim od vukova. Njihovi divlji preci hranili su se cijelim plijenom, uključujući i sadržaj želuca životinja biljojeda, čime su unosili i biljnu materiju. Na taj su način osiguravali uravnoteženu prehranu bogatu vlaknima. Iako današnji psi više ne moraju loviti, taj iskonski nagon za traženjem raznolike hrane ostao je prisutan. Neki stručnjaci vjeruju da je to ponašanje ostatak mehanizma za čišćenje probavnog sustava od crijevnih parazita, gdje vlakna pomažu izbaciti nametnike.
Osim instinkta, jedenje trave može biti potaknuto i fizičkim potrebama. Trava je prirodni izvor vlakana, ključnih za zdravu probavu. Ako prehrana psa ne sadrži dovoljno vlakana, on može instinktivno potražiti travu kako bi regulirao probavu i olakšao prolazak stolice. U nekim slučajevima, posebno ako pas ujutro na prazan želudac povraća žutu pjenu, jedenje trave može biti pokušaj ublažavanja iritacije želuca. Iako se spominje da jedenje neprehrambenih tvari može ukazivati na nedostatak vitamina, to je rijetkost kod pasa koji jedu uravnoteženu hranu.
Razlozi često nisu ni medicinski ni prehrambeni, već psihološki. Psima koji provode puno vremena sami u dvorištu jedenje trave može postati navika iz čiste dosade. To je aktivnost kojom ispunjavaju vrijeme. Slično tome, kako poručuju stručnjaci iz VCA Hospitals, anksiozni psi mogu razviti kompulzivna ponašanja kao mehanizam nošenja sa stresom, a grickanje trave može biti jedno od njih, poput ljudskog grizenja noktiju. Ponekad je to i naučeno ponašanje za privlačenje pažnje. Ipak, ne treba zanemariti najjednostavnije objašnjenje: neki psi jednostavno vole okus i teksturu trave.
Iako je povremeno jedenje trave uglavnom bezopasno, postoje situacije koje zahtijevaju oprez. Najveća opasnost ne leži u samoj travi, već u onome što se na njoj nalazi. Travnjaci tretirani pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivima mogu biti toksični za pse. Gutanjem trave pas također može unijeti crijevne parazite, poput glista, čija se jajašca nalaze u tlu kontaminiranom izmetom drugih životinja. Zato je važno spriječiti psa da jede travu na nepoznatim javnim površinama. Posjet veterinaru je neophodan ako primijetite da vaš pas kompulzivno jede travu, ako redovito povraća, ima proljev, gubi na težini, letargičan je ili ima krvi u stolici. To može ukazivati na ozbiljnije zdravstvene probleme.
Otvori KEKS Pay
