Na rubu plodne općine Vinodol, u Pavlomiru, desetak minuta od Novog Vinodolskog, u unutrašnjosti okružena zelenilom smjestila se konoba Studec. Nije to tipična konoba koja samo nudi za \'pojest i popit\'. Nastala je iz ljubavi. Najprije je bila degustacijski centar, kad su Petar Stanić i Ivan Sokolić osnovali zadrugu ne bi li spasili Stanićevu obiteljsku tradiciju, a onda je zadruga prerasla u konobu koja je isplatila održavanje 6000 stabljika loze.
– Mi vam volimo dobro druženje. Ovdje se svi iz okolnih mjesta nalaze preko zime na kartanju, slave se rođendani, Nove godine uz krušnu peć. Želimo da se ovdje svi osjećaju kao doma – kaže Petar Stanić.
Društvo i gosti u konobi vole kušati popečke od koprive i bribirski prisnac, slani kolač od blitve, koromača i sira škripavca. Stanić je nasljednik najdugovječnijih vinara u općini, koji rade vina od 1920., a o proizvodnji vina sve je pitao Ivana Sokolića, poznatog enologa rodom iz Novog Vinodolskog. Na položaju zvanom Pod Sv. Mihovil, gdje je nekad bio vinograd Stanićevih predaka, zasadili su vinograd u kojem uzgajaju, kako Stanić kaže, \"tradicionalne, gotovo već zaboravljene kultivare ovog kraja: žumić, vrbić i belinu\". Podrume s inoks posudama od 40.000 litara drži u obližnjem Bribiru, a tamo proizvode i svoja vina, koja nude u konobi.
– Veliki sam ljubitelj porta, pa sam tako jednom počastio prijatelja Sokolića portom kupljenim u Trstu. Čim ga je probao, rekao je \"mi to možemo bolje\". I tako smo počeli vlastitu proizvodnju slatkog desertnog vina – priča Stanić dok u čašice za degustaciju toči Simfoniju, vino tipa porto.
Stojimo u podrumu na 16 Celzijevih stupnjeva. U bačvama je vino staro i po deset godina, a na policama uza zid sve što je povezano s vinarskom obitelji, i medalje, i stare litrenke i butelje vina. Neke je dobio na dar od političara koji su posjetili njegovu vinariju. A kaže Stanić da su se i mnogi ambasadori dobro zaljuljali dok su kušali sve vrste vina koje tamo skladišti. Vino drži pod inertnim plinom dušikom kako bi očuvalo izvorni okus i ostalo svježe. U podrumu na stalcima stoji i tristotinjak boca iz cijeloga svijeta. Stare i nekoliko desetljeća, skupljaju prašinu dok ne dođe prigoda da se otvore. Jednu će Stanić otvoriti u rujnu kada postane pradjed. Najstarije primjerke iz 1918. godine ukrali su mu prije dvije godine.
– Ne znam koliko su koštale, bilo ih je pet, šest, a meni su bile neprocjenjive – kaže Stanić. U podrumu drži i stari vinogradarski alat i suđe, no veći dio nalazi se u kućici u vinogradima. Iduće će godine pokrenuti akciju za otvaranje muzeja vinogradarstva u kojemu bi sve svoje \"blago\" izložio.
>>Rapske tajne: Gdje se zaljubljeni Eduard VIII. kupao gol
