U Kuparima, iza napuštenih objekata koji su sve do prije četiri godine bili pod vojnim ključem, najljepša je plaža. Iako na njoj i oko nje nema nikakvih sadržaja osim mogućnosti da se unajme ležaljke, plaža je to koja kupačima jamči mir. Dapače, napuštene objekte mnogi iskorištavaju, kažu mještani, za besplatna ljetovanja pa ih odande redovito moraju tjerati. Iako su razrušene i zapuštene zgrade ruglo koje kvari ljepotu plaže – domaći bi radije da takve i ostanu. Kažu, promijeni li se išta, na plažu će nahrupiti svi, a ona će izgubiti svoju čar. A čar joj je nevjerojatna bistrina i slanoća – nakon kupanja s tijela se skidaju naslage soli.
Domaći govore da ovom turističkom sezonom nisu zadovoljni. Turista je manje nego inače. Procjenjuju to po Stradunu, mjerkaju gužvu. Ako zaglave negdje u sredini i tako barem mjesec dana iz dana u dan, zadovoljno trljaju ruke – to im, je bez prvih brojki iz Ministarstva turizma, znak uspješne sezone. Ove sezone gužve nema pa se za to okrivljuje vrijeme – em kiša, em bura, a situacija se popravi tek kad stignu kruzeri.
Mladi u gradu na raspolaganju imaju čitav niz klubova i kafića u kojima se mogu zabaviti, a najnoviji i najzanimljiviji jest onaj odmah na ulazu u Pile – bar Platanus u koji se zalazi tek iza ponoći. Iako na atraktivnoj lokaciji, mladi koji zalaze tamo ne moraju strahovati za cijene – pristupačne su i znatno niže nego u nekim drugim barovima. Među novijim atrakcijama i zanimljivostima koje navečer također valja posjetiti jest i park Orsula, pokrenut građanskom inicijativom, koji je ujedno panoramski vidikovac i ljetna pozornica. Do parka se može dovesti i automobilom, no možda je najbolje doći javnim gradskim prijevozom i to svim linijama koje voze za Cavtat i Konavle. Cijelog ljeta tamo se uz ostatke crkvice svete Orsule održava glazbeni festival s različitim izvođačima.
Duša Dubrovnika uza sve njegove prirodne ljepote jesu i ulični prodavači, no Dubrovnik nije samo Stradun. Dalje u gradu može se pronaći čitav niz sadržaja, restorani i kafići imaju prihvatljivije cijene, osoblje je ljubaznije i znatno brže nego ono u centru grada.
>> Prvi etnohotel: Kod Godeca koji goste časte susretima s piscima
