Kada je Branka Jagatić prije pet godina na svijet donijela curicu Ladu, oko jednoga nije imala nikakve dvojbe; takvo iskustvo ne želi ponoviti ni pod koju cijenu.
- U tom velikom, intimnom trenutku, kada na svijet donosite novi život, odjednom se nađete u nepoznatom okružju, među stranim ljudima, kojima predstavljate običnog pacijenta iako zapravo i niste bolesnik. Suočite se s hladnim, nezainteresiranim liječnikom, kao što je bio moj slučaj, i osobljem koje vas tretira kao da ste na traci. Nikakve topline, suosjećajnosti. Sve mi je to bilo užasno nelagodno, a kako su se trudovi pojačavali, počeo me hvatati strah koji se pretvorio u paniku - prepričava naša sugovornica iskustvo prvog poroda, koji je na kraju završio i neželjenim carskim rezom.
Suprug se složio
Branka se, međutim, drugog djeteta nije željela odreći. A kako roditi ugodnije, u prijateljskom ozračju, pored osobe koja će razumjeti što pomaže, a što odmaže ženi izbezumljenoj od bolova? Je li rješenje ono što se zadnja dva desetljeća donekle ustalilo u našim rodilištima, prisustvo tate? Ili možda, što žene učestalije traže zadnjih godina, da na porodu bude neka bliska - žena?
- Kad sam shvatila kakav porod želim, prirodan i bez ubrzavanja, s poznatom osobom koja će mi biti oslonac i svojevrsni zaštitni balon od bolničkog režima i koja će istinski razumjeti kroza što prolazim, samo se nametnulo - to može biti jedino druga žena - prisjeća se Branka kako je došlo do toga da rođenju druge djevojčice, Neve, svjedoči prijateljica Jasmina Fracasseti, u to vrijeme majka dvoje djece.
Prijateljica se spremno odazvala, a Brankin suprug se spremno - složio.
- Možda mu je malo i laknulo - šali se Branka.
- Nije se protivio ni mojoj želji da rodim u varaždinskoj bolnici za koju sam čula da ima mekši pristup. I uistinu, nisu inzistirali da ležim, dopuštali su mi da mijenjam položaje. Prigušili su svjetla na moju molbu, kad je svanulo, pristali su spustiti rolete - nabraja Branka sitnice koje su joj drugi porod učinile neusporedivo ugodnijim od prvoga, zagrebačkog.
Jasmina pun pogodak
A prijateljica Jasmina, mirna i samopouzdana tijekom cijelog poroda, bila je pun pogodak. Ona je i prerezala pupčanu vrpcu.
- Kad se ujutro morala vratiti u Zagreb, obje smo bile malo zatečene. Nekako je bilo neprirodno da nas ostavi - kazuje Branka.
U Udruzi Roda, gdje potvrđuju kako sve više žena na porodu želi ženu, kažu da su motivi različiti.
- Neke žene smatraju da će od žene dobiti adekvatniju podršku, neke nemaju partnera, a neke ga jednostavno u tom trenutku ne žele kraj sebe. Isto tako, premalo je primalja - kaže Vedrana Valčić iz Roda.
Nažalost, nisu u svim bolnicama tzv. doule (žene koje pomažu u porodu), jednako dobrodošle.
Iz Ministarstva zdravstva odgovaraju kako to ovisi o mogućnostima i pravilima svake pojedine bolnice, a primjeri za koje znamo govore da to ovisi i o liječniku na kojeg se “naleti”.
Ja sam bio uz svoju zenu kada je radala. Ne kajem se ni je ni ona za tu odluku. Ali to zaista nije za svakoga i trebala bi se postivati zelja zene koja rada.