Proizvodi robnih marki jeftiniji i do 60 posto

U članku nema temeljne informacije, a to bi bilo da svaki (ali ama baš svaki) proizvođač vodi računa da proizvodeći neki artikl za trgovački lanac ne ugrozi reputaciju proizvoda kojeg trži pod vlastitom robnom markom. A što bi u praksi značilo da napolitanke nisu nikad iste kakvoće kao što ih proizvodi ista konditorska tvornica pod vlastitom robnom markom i da deterdžent nikad nije na istoj razini kao najnovija generacija deterdženata koje proizvodi dotična tvornica i plaća skupe TV minuta da poboljša njegovu prodaju. S druge strane, za manje zahtjevne proizvode poput čačkalica, folija, vreća za smeće, papirnate konfekcije i tome slično - vrijedi da uglavnom nije vidljiva razlika u kakvoći između interne marke trgovca i proizvođačeve. Štoviše, ponekad trg. lanac pomnim izborom proizvođača internog branda zapravo pomogne kupcu jer se oslone na proizvod srednje kakvoće, a povoljne cijene pa kupac sklon nelojalnosti markama manje luta. Ovo posljednje je razlog što su primjerice deterdženti i šamponi cca 20 % skuplji nego što bi trebalo jer kupci imaju kroničnu navadu mijenjati marke pa se stalno treba investirati u marketing. Zaključno - gledajte što i od koga kupujete u sferi internih marki, a gore spomenuti primjer mlijeka u tetrapaku - e pa pomno promotrite njegovu nijansu kad ga ulijevate u šalicu. Prvorazredno mlijeko je bijelo kao snijeg, a mlijeko trg. marki ima često ružičastu nijansu što govori da se radilo o manje kvalitetnom mlijeku ili onome kojem je rok svježine bio pri samom kraju. To su te male razlike!