Potresne ispovijesti dvoje hrabrih koji su zbog kilograma išli pod nož

Uopće nisu potrebne ovakve drastične metode. Treba samo uloviti pravi trenutak, imati volje i uživati u pobjedama protiv svog tijela koje se počnu nizati dan za danom. Uz pažljivu ishranu (kuhana piletina, kuhano i sirovo povrće, voće), bez gladovanja naravno i pojačanim gibanjem (samo ubrzano hodanje svaki dan barem po jedan sat) i kile idu pomalo svaki dan. Nešto si treba i ostaviti za zadovoljstvo a ja sam si ostavio gemište za nagradu. Ubrzano hodanje je kao da se žurimo na tramvaj ili kasnimo na sastanak kojem se veselimo ali bez trčanja da ne stradavaju nepotrebno još jače zglobovi. Ja sam tako izgubio u godinu dana četrdeset kila! Malo prebrzo ali nisam imao vidljivih posljedica. Treba se samo čuvati yo-yo efekta jer se sve začas vrati ako se ne pazi i opusti. Naše tijelo zna biti naš najveći prijatelj ali i neprijatelj....

Upravo tako! Da je čovjek i prije jeo kako jede sada, ne bi se ni udebljao, a niti bi imao šećer. A i stanje duha je bitno. Možda su isti faktori koji uzrokuju šećer i pretilost, npr. anksioznost ili frustriranost - a ne debljinu okrivljavati za šećer. I uoće ne vidim smisla ići na operaciju, ako je poslije potrebno biti na takvoj dijeti - što nisu na istoj dijeti a bez operacije, rezultati bi bili slični. Ovako su zbilja bili hrabri - ići zbog debljine pod nož istim liječnicima kojima su i umirali na stolu.

Prvo prežderavanje pa onda pod nož, sjajna metoda!

Onaj koji nema problema s ovim nema ni pojma kako je to!Što mislite da se oni po cjele dane samo prežderavaju?

Ovi ljudi sada govore kako im je dobro i kako su sada mrsaviji i osjecaju se bolje. No to ne znaci bas nista. Jako dobro mi je poznat jedan slican slucaj. Na pocetku je sve bilo bas kao u ovom clanku, no prava kriza dolazi tek za 2 ili 3 godine, a ne 2 tjedna nakon operacije.....

dobro da nisu isli pod sjekiru ili cekic

I liječnik i pacjent najprije dobrom psihijatru, a tek odna njihov dogovor!

Na komentare poput \"prvo se prežderavaju, pa idu pod nož\" mogu kazati nešto slično; \"prvo loču, pa se godinama liječe u bolnicama\" ili, \"prvo se drogiraju, pa ih liječe po bolnicama, komunama,...\".... Dakle, ako društvo odvaja POPRILIČNO novca da u bolnicama liječi ovisnike o alkoholu, o drogi....nema razloga da ne liječi ovisnike o hrani. Ovisnost o hrani - što će onima koji ne znaju, objasniti svaki educirani liječnik dijabetolog, je snažna ovisnost koja izmiče kontroli baš kao alkoholizam ili narkomanija.

Alkoholičari i narkomani ne \"idu pod nož\" - a najbolji lijek za sve je zadovoljstvo u životu i sa samim sobom - no to nitko ne uči i ne liječi.

Tako je normalno da napisati pozitivni komentar na ovu temu, moze samo osoba koja se susrela sa ovim problemom. Kada bi bilo tako lako smršaviti kao sto neki misle, onda bi gomila svih ovih današnjih preparata za mršavljenje bila nepotrebna.. Da bi bilo malo jasnije onima neupućenima: nakon ovakvih operacija obroci su manji jer je i želudac manji, pa tako osjećaj gladi brzo nestane, dok je kod normalnog želuca za to potrebna mnogo veča količina hrane..Nadovezala bih se na komentar Blune i spomenula primjer anoreksije koja je potpuno suprotna od pretilosti, pa se ipak kod nas, a i u svijetu danas priznaje kao ozbiljna bolest, pa ne vidim onda razloga, zašto se i pretilos ne bi isto tako tretirala. A na Jumin komentar mogu samo reći da je svaka osoba različita pa i ako netko ima neke posljedice nakon nekoliko godina, to je individualno, baš kao i posljedice nakon bilo koje druge operacije. I na kraju moram reći i to, da su ovakve operacije dokazano mnogima promijenile život u pozitivnom smislu.