Sve o ovom pristupu otkrio nam je hipnoterapeut Timoteo Crnković te ističe kako se iza simptoma poput anksioznosti, panike ili emocionalnih blokada krije nesvjesna namjera našeg uma – i kako upravo u tom nesvjesnom dijelu leži ključ trajne promjene.
Za početak, mnogi još uvijek imaju predrasude o hipnoterapiji. Kako biste jednostavno objasnili što ona zapravo jest i kako djeluje?
Kada problem guši, ljudi često traže spas u novim tehnikama, metodama ili vanjskim alatima, vjerujući da je rješenje u još jednoj „velikoj stvari“. Ali nije. Realno, ljudi danas nemaju predrasude prema hipnoterapiji – imaju alergiju na još jednu metodu koja obećava puno, a donosi malo. Kad čuju „hipnoza“, više ne misle na gubitak svijesti ili kontrole (koju, budimo iskreni, često ionako već nemaju zbog problema koji pokušavaju riješiti). Zanima ih jedino konkretno: „Što ovaj pristup može napraviti za mene i koliko brzo?“
Hipnoterapija nije trans, nije gubitak svijesti niti manipulacija. Zamislite svoj um kao softver koji s vremenom nakuplja zastarjele programe – uvjerenja, strahove i emocionalne obrasce – koji održavaju probleme poput anksioznosti, panike ili emocionalnih blokada. Dok svjesni um bezuspješno analizira tzv. problem, hipnoterapija omogućuje nesvjesnom dijelu uma da napokon ostvari ono što cijelo vrijeme želi – pronalazak stvarnog rješenja. Kad se to dogodi, stari simptomi i programi prirodno gube svoju svrhu i nestaju. Ovaj proces volim nazivati „mentalnim resetom“.
Drugim riječima, hipnoterapija pomaže nesvjesnom umu da ponovno otkrije izbor koji je uvijek postojao – a to je izbor koji je bio skriven u starim obrascima. Promjena je uvijek naša, a hipnoterapija je okvir u kojem konačno jasno možemo čuti vlastiti unutarnji glas i vratiti kontrolu nad životom.
Što Ericksonovu hipnoterapiju čini drugačijom od tradicionalnih terapijskih pristupa?
Tradicionalni pristupi često problem vide kao nešto što treba analizirati ili povezati s prošlošću, tražeći odgovor na pitanje „zašto“. Ericksonov pristup, kako ga opisuje moj učitelj dr. Rob McNeilly, nudi drugačiju perspektivu: što ako simptom ili problem nije „greška“, već naizgled nespretan način na koji nam nesvjesni um pokušava nešto poručiti ili ostvariti za nas?
Nesvjesni um često kroz simptom pokušava ispuniti neku pozitivnu svrhu – zaštitu, sigurnost ili ravnotežu – čak i kad ga svjesno doživljavamo kao bol ili nelagodu. Simptom stoga nije nešto što treba na brzinu ukloniti, nego jasan putokaz prema onome što stvarno želimo ili trebamo. Ako dovoljno dugo zanemarujemo taj unutarnji glas ili ne razumijemo njegove signale, nesvjesni um može pojačati simptom – ponekad sve do razine boli ili ozbiljne neugode – upravo zato da bismo konačno zastali, obratili pažnju i usmjerili se prema detekciji stvarnog problema. Ericksonovska hipnoterapija ne traži „krivce“ ili uzroke u prošlosti, već omogućuje klijentu da preispita vlastiti odnos prema simptomima te otkrije nove, ugodnije i učinkovitije načine postizanja dobrobiti koju simptom pokušava ostvariti. Time ovaj pristup nije alternativa drugim terapijama, nego ih prirodno dopunjava, otvarajući prostor za nova pitanja, nove uvide i mogućnosti koje možda još nismo razmotrili.
Koja je najveća razlika između rada na simptomima i rada na uzroku problema?
U stvarnosti, simptomi i uzroci nisu odvojeni. Oni su dio iste nesvjesne cjeline. Raditi samo na simptomima slično je gašenju požara tako da tjeraš dim – privremeno možeš lakše disati, ali požar i dalje tinja. S druge strane, beskonačno analiziranje uzroka slično je tome da stojiš ispred kuće koja gori i raspravljaš o tome zašto je požar uopće izbio, umjesto da ga konačno ugasiš.
Simptomi su zapravo unutarnji signali, poput svjetla na instrument-ploči automobila. Oni jasno pokazuju da nešto zahtijeva tvoju pažnju, često upravo ono što svjesno izbjegavaš. Svaki simptom, bila to anksioznost, panika ili emocionalna blokada, kreativan je pokušaj tvog nesvjesnog uma da te zaustavi i natjera na promjenu smjera.
Ključ promjene nije u analiziranju prošlosti niti u pokušaju da simptom brzo ukloniš. Ključ je razumjeti koju potrebu simptom pokušava zadovoljiti i ponuditi svom umu novu, bolju i ugodniju strategiju za postizanje iste dobrobiti. Kad to učiniš, simptom se prirodno gasi jer je izgubio razlog svog postojanja. Prava promjena nije gašenje simptoma niti analiza uzroka, već prepoznavanje poruke iza simptoma i korištenje tih unutarnjih signala kao saveznika za stvaranje života kakav želiš.
Često se ističe da promjena može doći već nakon jedne sesije. Kako je to moguće i što se može očekivati od prvog susreta?
Pravo pitanje nije kako je moguća promjena u jednoj sesiji, već zašto mnogi, nakon godina, pa čak i desetljeća terapije i rada na sebi, ostaju zaglavljeni u istim obrascima. Vrijeme nije jamstvo promjene jer ono često samo produbljuje stare programe. Dok svjesni um analizira i pokušava shvatiti, nesvjesni um već odavno zna istinu.
Nesvjesni um ne drži problem zato što ne zna bolje, već zato što ima koristi od zadržavanja stare priče, kao što su sigurnost, ravnoteža ili barem poznata bol – tzv. „zona komfora“. Pronalazak rješenja u jednoj sesiji nije obećanje čuda, već posljedica dubokog Ericksonovog pristupa: hipnotičkog dijaloga s onim dijelom koji je problem stvorio, ali zna i put prema rješenju.
Ne radi se o tehnikama, analizi prošlosti ili korisnim metodama samopomoći. To je dehipnoza, odnosno trenutak u kojem svjesni um konačno sustigne ono što nesvjesni um već zna: problem nije sudbina, nego stari program koji se može raskinuti odmah. Nesvjesnom umu nisu potrebne godine; potreban mu je prostor bez prepreka da ostvari onu stvarnu korist zbog koje je problem uopće nastao, a koju svjesni um često nije znao drugačije dobiti.
Moji klijenti ne dolaze po još jednu priču o „procesu“ i nečemu što im je već dobro poznato. Oni dolaze konačno pronaći rješenje tamo gdje je ono oduvijek i bilo. Već nakon prvog susreta iskustva se kreću od osjećaja dubokog olakšanja, kao da je konačno skinut dugogodišnji teret, do iznenadnog i jasnog buđenja iz stare hipnoze u kojoj su godinama živjeli.
Sve što se postigne može biti trajno, ako postoji spremnost zakoračiti u novu stvarnost. Bez te spremnosti nijedna količina vremena, tehnika i alata neće razbiti lance vlastitog uma.
S kojim se problemima klijenti najčešće javljaju i kako im hipnoterapija pomaže da ih trajno prevladaju?
Ljudi mi dolaze s vrlo jasnim zaključcima: „Moj problem je anksioznost“, „Muče me napadi panike“ ili „Ne mogu spavati, pijem previše, stalno se vrtim u krug.“ Često su se ovim zaključcima već bavili uz pomoć kvalificiranih stručnjaka koji su dio njihovog procesa. Međutim, ako problem i dalje postoji, to je obično znak da postoji još nešto što osoba nije sasvim jasno prepoznala – a to je neka dublja, skrivena korist koju taj problem ispunjava. Napredna Ericksonova hipnoterapija ne pokušava „riješiti“ simptome, jer oni ionako nisu neprijatelji. Umjesto toga, naš pristup omogućava klijentu da prepozna vlastite simptome kao inteligentne strategije kojima se njegov um dosad snalazio u situacijama koje su mu izgledale preteške ili nerješive. Kad osoba jasnije razumije skrivenu namjeru svog problema, otvaraju joj se nove mogućnosti izbora.
Ključ trajnosti promjene kroz hipnoterapiju nije u tome da se simptom kontrolira ili pobijedi, već u tome da osoba jasno vidi što joj simptom daje, ali i što joj pritom oduzima. Kad jednom prepozna tu razliku, nesvjesni um može otpustiti simptom jer više nema potrebe koristiti ga kao način zaštite ili bijega. Promjena koju klijent tada doživljava nije borba, nego novi dogovor sa samim sobom, u kojem prvi put može slobodno birati kako želi živjeti, bez potrebe da se od života štiti.
Koje su najčešće pogrešne pretpostavke ljudi kada je riječ o njihovim emocionalnim blokadama?
Najčešća pogrešna pretpostavka jest da emocionalna blokada znači „nedostatak“ nečega, poput hrabrosti, snage, volje ili sposobnosti. Ljudi često zaključuju da su blokirani jer nisu dovoljno „jaki“ da bi se izborili za ono što žele, ili da ih nešto u njima sprječava da budu sretni i uspješni. Vjeruju da bi, kad bi imali samo malo više „samopouzdanja“ ili „odlučnosti“, ta blokada nestala.
Druga pogrešna pretpostavka jest ideja da emocionalne blokade uvijek moraju biti povezane s nekom specifičnom traumom ili negativnim događajem u prošlosti. Ljudi provode godine tražeći taj „jedan trenutak“ koji im je uzrokovao problem, uvjereni da će ga pronaći i analizirati do te mjere da se blokada magično raspline.
Međutim, ono što često ne vide jest da je emocionalna blokada najčešće rezultat njihovih sadašnjih uvjerenja, pravila ili očekivanja koja imaju prema sebi i drugima. Nije nužno riječ o nečemu što se dogodilo, nego o tome kako osoba sama sebe trenutno definira, na koji način dopušta sebi da osjeća, što misli da smije, a što ne smije biti ili imati.
Kada klijent jednom uvidi da je emocionalna blokada zapravo oblik dozvole koju sam sebi ne daje, otvara se potpuno novi put prema promjeni. Umjesto da pokušava pronaći nedostajuću „snagu“ ili „riješiti“ prošlu traumu, osoba počinje mijenjati svoja pravila igre – ona pravila prema kojima nesvjesno određuje što joj je dopušteno. I tada, prema mojem iskustvu, emocionalne blokade prirodno nestaju jer ih više nema što održavati.
Zašto preporučujete telefonsku konzultaciju prije odluke o terapiji?
Telefonska konzultacija zapravo je prvi i možda najvažniji korak u cijelom procesu, jer mi omogućuje da zajedno s klijentom razjasnim može li i kako moj pristup biti koristan baš za njihovu specifičnu situaciju.
Mnogi ljudi imaju dojam da su već isprobali sve što postoji i često dolaze skeptični ili umorni od pokušaja i neuspjeha. Telefonski razgovor služi upravo tome da osobu zaustavi prije nego što ponovno krene u nešto što joj nije korisno. Često taj prvi razgovor sam po sebi pruža potpuno novi uvid u situaciju, čak i ako osoba ne odluči nastaviti sa suradnjom. Želim iskreno procijeniti jesu li oni spremni na tip promjene koju radim ili još uvijek traže „brzo rješenje“ izvana. Ako osjetim da netko traži još jednu metodu, tehniku ili da još nije spreman sagledati svoju situaciju s potpuno drugačije perspektive, tada ću mu otvoreno reći da ovo možda nije najbolji put za njega.
S druge strane, ako osoba tijekom razgovora jasno osjeti da napokon netko razumije njezin problem na način koji do sada nije iskusila, tada je ta konzultacija već svojevrstan početak promjene. Ponekad taj prvi razgovor dovoljno otvori osobu da kasniji proces teče lakše, brže i dublje. Cilj telefonske konzultacije je, dakle, iskrena i direktna procjena jesmo li dobar spoj, jer to je temelj stvarne promjene.
Kako izgleda život klijenta nakon procesa? Koje su promjene oni sami najčešće primjećuju u svakodnevici?
Klijenti najčešće opisuju da je najveća promjena to što se osjećaju „lakše“, kao da su konačno skinuli težak teret s leđa. Spominju da prvi put nakon dugo vremena mogu mirno spavati, da jasno vide mogućnosti i prilike koje prije nisu primjećivali te da im svakodnevne situacije, koje su ih ranije uznemiravale ili opterećivale, više ne predstavljaju problem. Često ističu kako primjećuju da su spontaniji, opušteniji u komunikaciji i sigurniji u donošenju odluka. Odnose s partnerima, djecom i prijateljima opisuju kao smirenije, iskrenije i jasnije, a mnogi kažu da imaju više energije jer se više ne iscrpljuju stalnim preispitivanjem ili izbjegavanjem određenih situacija. Posebno zanimljivo jest što mnogi klijenti navode da ljudi oko njih prvi primijete promjene i kažu im da djeluju „drugačije“, „sigurnije“ ili „opuštenije“. Naravno, svako iskustvo je individualno, ali na mojoj web stranici i društvenim mrežama možete pročitati brojne detaljne recenzije klijenata koji svojim riječima opisuju kako im je Rapid Mental Reset – program brze transformacije omogućio da počnu živjeti bez problema za koje su vjerovali da ih moraju nositi cijeli život.
*Ovaj članak ima isključivo edukativnu svrhu i ne zamjenjuje stručnu psihološku ili medicinsku pomoć. Prije uključivanja u bilo koji novi terapijski pristup, preporučljivo je konzultirati se sa zdravstvenim stručnjakom.
Otvori KEKS Pay
